Kzz-14/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 14/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milivoja Mikora, Milene Drakulić i Rudolfa Frančule, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Senke Klarić- Baranović, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.R. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 138. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. lipnja 1994.g. br. Ktz 59/94 podignutog protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. ožujka 1994.g. br. Kž 251/94, u sjednici održanoj 4. listopada 1994.g., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.V.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. lipnja 1994.g. br. Ktz 59/94.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu citiranim u izreci ove presude uvažena je žalba okr. B.R. i u odnosu na tu okrivljenicu ukinuta prvostupanjska presuda te predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

Protiv tog rješenja državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbe čl. 370. ZKP, budući da sud u povodu žalbe okrivljenice nije po službenoj dužnosti uzeo kao da postoji i žalba okr. B.R., pa u svezi s tim ukinuo presudu suda prvog stupnja i u odnosu na njega.

Zahtjev nije osnovan.

Presudom suda prvog stupnja okr. B.R. i okr. B.R. oglašeni su krivima zbog suizvršenja krivičnog djela sitne krađe iz čl. 138. st. 1. KZRH, pa im je za to djelo izrečena uvjetna osuda uz utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 3 mjeseca, uz rok kušnje od jedne godine. Državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da se radnja izvršenja djela, kako je opisano u izreci presude suda prvog stupnja u odnosu na okr. B.R., ne može odvojeno promatrati od radnje izvršenja djela okrivljenika. Kada bi ostala na snazi presuda suda prvog stupnja u odnosu na okrivljenika B.R., a okrivljenica u ponovljenom suđenju oslobođena optužbe, tada bi taj okrivljenik ostao pravomoćno osuđen zbog suizvršenja djela.

l. 370. ZKP) koja

Prema tome, sud prvog stupnja nije vodio računa o pogodnosti pripajanja (č

treba da spriječi, da se sa okrivljenim u istoj pravnoj stvari koji kao suizvršitelj odgovara u istom postupku i obuhvaćen je jedinstvenim postupkom, čija je pravna situacija ista, različito postupa u žalbenom postupku.

Međutim, ne ulazeći u ovoj procesnoj situaciji u osnovanost zahtjeva za zaštitu zakonitosti, treba prije svega ocijeniti da li se navedeni zahtjev uopće može podići i protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je ukinuta presuda suda prvog stupnja (ovdje samo u odnosu na jednog suizvršitelja) ili ne.

U odgovoru na postavljeno pitanje navodi se da, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, s obzirom

na procesni značaj i ulogu ukidnog rješenja kojim se, u konkretnom slučaju, određuje način postupanja pred sudom prvog stupnja u ponovljenom postupku, dakle kad još nije pravomoćno okončan postupak protiv jednog od suizvršitelja, nije moguće podići zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv ukidnog rješenja zbog toga što sud drugog stupnja, kako se navodi u zahtjevu državnog odvjetnika za zaštitu zakonitosti, nije povodom žalbe okrivljenice, kao suizvršiteljice, po službenoj dužnosti temeljem čl. 370. ZKP ukinuo presudu suda prvog stupnja i u odnosu na okrivljenica kao suizvršitelja krivičnog djela iz čl. 138. st. 1. KZRH.

Naime, pobijanim rješenjem se od strane suda drugog stupnja utvrđuje da postupak suda prvog stupnja u odnosu na okrivljenicu činjenično nije bio pravilan ni potpun i da ga, stoga, treba na odgovarajući način u ponovljenom postupku dopuniti, što s druge strane znači da krivični postupak još nije okončan po ukidnom rješenju, pogotovo ne pravomoćno, što je uvjet da bi se mogao podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, jer dok je postupak u tijeku ne može se intervenirati navedenim zahtjevom.

Kako dakle, krivični postupak protiv okrivljenice kao suizvršiteljice još nije okončan i stoga nije pravomoćno odlučeno o njenoj krivnji kao suizvršiteljice inkriminiranog krivičnog djela, da bi se mogla ocijeniti pravna oznaka djela i u odnosu na okrivljenika kao drugog suizvršitelja krivičnog djela, to se protiv citiranog ukidnog rješenja ne može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Prema tome, ako okrivljenica u ponovljenom postupku bude oslobođena od optužbe, zbog kriv. djela iz čl. 138. st. 1. KZRH, učinjenog zajedno s okrivljenikom, ovlašteni državni

ne presude suda prvog

odvjetnik može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravomoć

stupnja kojom je okrivljenik oglašen krivim kao suizvršitelj krivičnog djela iz čl. 138. st. 1. KZRH, umjesto kao izvršitelj.

Radi navedenog o podnesenom zahtjevu trebalo je na temelju čl. 409. st. 1. ZKP presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 4. listopada 1994.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Senka Klarić-Baranović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.