II Kž-541/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 30. rujna 2011. broj K-31/11 o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 14. listopada 2011.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-541/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je opt. B. K. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 112/99, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), protiv optuženika je produljen pritvor iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 541/11-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 30. rujna 2011. broj K-31/11 o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 14. listopada 2011.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba opt. B. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je opt. B. K. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 112/99, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), protiv optuženika je produljen pritvor iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. B. K. putem branitelja I. L., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda L. iz Š., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine pritvor.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. B. K. i nadalje
. 3. ZKP-a.
postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč
Nepravomoćnom presudom optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-
II Kž 541/11-4
a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je i počinio inkriminirano mu kazneno djelo, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP-a.
Prema izvatku iz kaznene evidencije (listovi 50-51 spisa), optuženik je višestruko pravomoćno osuđivana osoba, odnosno osuđen je u jedanaest navrata, od čega u pet navrata zbog istovrsnog kaznenog djela, a prema vlastitim navodima, nezaposlen je, bez prihoda i imovine te prima socijalnu pomoć u iznosu od ... kuna. Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je on ovisnik o opijatima (heroinu), dakle, opojnoj drogi koja je predmet inkriminacije u ovom postupku, zbog čega je nepravomoćnom osuđujućom presudom prema optuženiku primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ-a. Stoga, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a i nadalje jedina primjerena mjera kojom se otklanja iteracijska opasnost. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika da je zbog dosadašnjeg boravka u pritvoru u lošem tjelesnom i duševnom stanju, a niti načelo razmjernosti nije ugroženo vremenom koje je optuženik do sada proveo u pritvoru u trajanju od tri mjeseca i dvadesetosam dana, s obzirom na nepravomoćno izrečenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
Slijedom navedenog, a kako žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 14. listopada 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Ljevačić, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.