IV Kž-11/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-11/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. R. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. KZRH i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja O. P. i dr. podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 29. prosinca 1995. broj Kio-409/95 (Kv-195/95), u sjednici održanoj 5. rujna 1996.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja O.P. i O.M.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku odbilo je zahtjev oštećenika kao tužitelja O.P. i O.M. za provedbu istrage protiv osumnjičenika R.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. KZRH u svezi s čl. 159. st. 3. KZRH.

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli oštećenici kao tužitelji O.P. i O.M., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi provedba istrage.

Žalba nije osnovana.

Pobijanim rješenjem, sud prvog stupnja zauzeo je stajalište da nije učinjeno dovoljno vjerojatnim da bi osumnjičenik postupio na način kako se to navodi u zahtjevu za provedbu istrage, iz kojih bi činjenica onda proizlazila osnovana sumnja o učinu kaznenog djela nesavjesnog vršenja nadzora nad sredstvom javnom prometa, u kvalificiranom obliku, a iz razloga što prikupljeni dokazi ne upućuju na osnovanost takove sumnje.

Naime, zahtjevom za provedbu istrage osumnjičeniku se stavlja na teret kao osnovno kazneno djelo vršenje nesavjesnog nadzora nad sredstvom javnog prometa i to u svojstvu odgovorne osobe, konduktera koji na željezničkoj postaji S.-V. nije spriječio iskakanje iz vlaka mlt. O.M., u trenutku kada je vlak bio u pokretu, a koje je djelo onda smrću oštećenice preraslo u teško kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 4. KZRH.

Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja da bi se upravo ova vrsta profesionalne odgovornosti u prometu tzv. vršenje nesavjesnog nadzora nad prometnim sredstvom, konkretno odgovornost konduktera vlaka, kao nesavjesno vršenje dužnosti, ušlo u zonu kažnjivosti potrebno je da se počinitelj djela svjesno ne pridržava propisa vezanih za kontrolu ulazaka i izlazaka putnika iz vlaka.

Iz do sada prikupljenih podataka i obavještenja u spisu, a poglavito iskaza presumptivnih svjedoka M.R. i M.V. proizlazi da je dolaskom vlaka iz V. u postaju S., oštećenica nije uočila da je vlak stao zbog čega nije bila ni spremna da iziđe iz vlaka, a kada je to uočila vlak je već krenuo a kako vrata vagona nije uspjela otvoriti, iz tog razloga prešla je u drugi vagon, te otvorivši vrata, iskočila iz vlaka u vrijeme kada se on već nalazio u pokretu.

Sukladno obavještenjima svjedokinja, kondukter vlaka nalazio se u prvom vagonu.

Iz naprijed izloženih razloga ne može se sada osumnjičeniku niti nehatnim oblikom krivnje staviti na teret teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa povezano s osnovnim djelom nesavjesnog vršenja nadzora nad sredstvom javnog prometa, kada je nastupila posljedica konkretnog ugrožavanja javnog prometa, kao i krajnja posljedica, smrt oštećenice zapravo i jedino u direktnoj uzročnoj svezi sa ponašanjem same oštećenice, za čije ponašanje sigurno ne može odgovarati osumnjičenik.

Ovo stoga što on doista nije mogao očekivati, a još manje predvidjeti da će ona u trenutku kada je već vlak napuštao željezničku postaju S. pokušati otvoriti vrata, pa kada u tome nije uspjela, krenula je u drugi vagon i tamo otvorila vrata, te iskočila iz vlaka.

Sve naprijed izloženo ukazuje na nepostojanje osnovane sumnje da bi R.Z. nesavjesnim vršenjem nadzora nad sredstvom javnog prometa, i to kao odgovorna osoba-kondukter vlaka broj ... na relaciji V.- S.B., nesavjesnim vršenjem nadzora nad sredstvom javnog prometa, olako držeći da do štetne posljedice neće doći, ugrozio javni promet zbog čega bi jedna osoba smrtno stradala, niti ne postoje zakonski razlog da se provede istraga za to djelo koje je predmet zahtjeva.

Kako oštećenici kao tužitelji nisu ništa odlučno naveli u svojoj žalbi što bi njihov zahtjev za provedbu istrage učinilo osnovanim, to je temeljem čl. 385. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 5.rujna 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Jelić Katica, v.r.