I Kž-115/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 115/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. K., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 3. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 28. siječnja 2019. br. IK I-535/18-11, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2019.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se odbija prijedlog zatvorenika I. K. za uvjetni otpust.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11) u vezi s čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11 – Kazneni zakon, 56/13 i 150/13 - dalje: ZIKZ), uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora zatvorenik I. K. koji je presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 24. ožujka 2015. br. K-6/15, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. lipnja 2015. br. I Kž- 236/15-5, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 3. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12).

I Kž 115/2019-4

Ujedno je određeno da zatvoreniku kazna teče od 13. kolovoza 2014., a da će datum otpuštanja odrediti nalogom sudac izvršenja sukladno čl. 159.d st. 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazna izrečena 13. kolovoza 2020.

Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je G.

U smislu odredbe čl. 163. ZIKZ-a određeno je da se uvjetno otpušteni osuđenik obvezan javiti PU dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji D.

Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni osuđenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Dubrovniku, (Ik I-45/15) kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno čl. 165. ZIKZ-a.

Na temelju čl. 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik se tijekom uvjetnog otpusta dužan javljati PP D., odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora, te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne, kao i Probacijskom uredu D., odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured D. izraditi za zatvorenika.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a podredno preinači na način da se odbije prijedlog za uvjetni otpust. Spis je, sukladno čl. 44. st. 2. ZIKZ-a u vezi s čl. 495. i čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve razloge, u smislu čl. 59. st. 2. KZ/11, koji su od utjecaja prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, zbog čega je pogrešno zaključio da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za uvjetno otpuštanje zatvorenika I. K.

Naime, s pravom žalitelj ukazuje da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu kaznenog djela i pravilno je doveo u korelaciju s duljinom neizdržanog dijela kazne koja predvidivo ističe 13. listopada 2020., te izvješće o tijeku izdržavanja kazne zatvora s mišljenjem Kaznionice u G. prema kojem kriminalni povrat zatvorenika ovisi o njegovoj apstinenciji od alkohola. Prvostupanjski sud ujedno očito potpuno zanemaruje zatvorenikovu osuđivanost u dva navrata, kao i da iz izvješća Probacijskog ureda D. o njegovom postpenalnom prihvatu proizlazi da njegova majka koja živi na adresi na koju bi trebao biti otpušten iskazuje bojazan da bi zatvorenik, ukoliko bi počeo konzumirati alkohol, mogao postati agresivan i opet počiniti kakvo nasilno djelo.

Sve navedeno, uz činjenicu da je zatvorenik 29. siječnja 2018. počinio teži stegovni prijestup, upućuje na zaključak da je za postizanje svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41.

I Kž 115/2019-4

KZ/11 i uspješne spremnosti zatvorenika I. K. za uključivanje u život na slobodi nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, preinačiti prvostupanjsko rješenje na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. veljače 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.