Revr-1339/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1339/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. O. iz S., koju zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika B. d.d., proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda, V., koju zastupa punomoćnik E. M., dipl. pravniku, radi utvrđenja djelomične ništavosti sporazuma o uređenju radnopravnog statusa bivših radnika društva B. d.d. i isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-697/12-3 od 30. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-591/2010 od 6. veljače 2012., u sjednici održanoj 24. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

I Utvrđuje se djelomično ništav sporazum o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika B. d.d. sklopljen dana 18. svibnja 2007. godine između tužitelja, zastupanog po Udruženju radnika „B.“ iz V., M. P., odvjetnika iz V., B. M. odvjetnika iz V. i P. Đ. odvjetnika iz V. kao pravnih zastupnika Udruženja radnika s jedne strane i tuženika B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda, V., ..., s druge strane i to:

u točki 2. st. 6. koji glasi:

„Radno neangažirani radnici putem Udruženja i svojih punomoćnika, uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i priznanje staža iz prethodnih stavaka, prihvaćaju kao cjelovitu isplatu svih svojih potraživanja i zadovoljenje prava od bivšeg poslodavca, te priznaju, da su tom isplatom i priznanjem radnog staža u cijelosti namireni, kako za otpremnine, tako i za neisplaćene plaće s kamatama, čime se odriču svih daljnjih potraživanja po tim osnovama.“

u točki 3. st. 2. koji glasi:

“Radno neangažirani radnici koji su pokrenuli sudske postupke, radi utvrđenja i priznanja radnog staža, te naplate svojih potraživanja po tome osnovu obvezuju se povući podnesene tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplate svojih potraživanja i odreći se od daljnjih tužbenih zahtjeva, ovrha i slično.“

te u točki 4. dio teksta koji glasi:

„… te se obvezuju, da će nakon potpisa ovog sporazuma, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana, povući sve podnesene tužbe, ovršne i druge prijedloge za naplatu, i u ime svojih opunomoćitelja odreći se tužbenih zahtjeva, kao i pokretanja bilo kakvih drugih postupaka, radi utvrđenja prava ili naplate potraživanja iz ovog sporazuma po njegovom izvršenju.“

II. Nalaže se tuženiku B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda, V., ..., da tužitelju A. O. iz S., ... isplati iznos od 45.000,00 kuna (slovima: četrdesetpettisućakuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate, kao i da tužiteljici naknadi sav prouzročeni parnični trošak, sve u roku 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 kuna, u roku 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu. Ujedno je odbijen tužitelj za zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) te je naznačio sljedeća pravna pitanja važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„- Da li je tužitelj sukladno odredbi čl. 2. Zakona o radu diskriminiran zbog toga što je tuženik sa svojim radnicima zaključio dva sporazuma različitih sadržaja (u daljnjem tekstu: „prvi“ i „drugi“ sporazum)?

- Da li postoji razlika između pojedinih radnika tuženika koja bi predstavljala zakoniti osnov različitog „uređenja radnopravnog statusa“ te povodom toga da li je „drugi“ sporazum u bilo kojem svom obliku ništav sukladno odredbi čl. 2. Zakona o radu i čl. 54. Ustava RH?

- Da li tužitelj ima pravo smatrati da je u trenutku potpisivanja „Prvog“ sporazuma bio radnik tuženika ako do tada nije odjavljen, tzv. M-2P obrascem, pri nadležnom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje?

- Da li tužitelj ima pravo sukladno čl. 3. „prvog“ sporazuma na jednokratnu isplatu iznosa od 1.500,00 kn neto za svaku godinu njegovog radnog staža kod tuženika, u koji iznos je uključena kako otpremnina tako i neisplaćena plaća sa kamatama, ako do dana potpisivanja tog sporazuma tužitelj nije odjavljen tzv. M-2P obrascem, pri nadležnom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i to bez obzira na odredbe „drugog“ sporazuma?

- Da li je presudama prvog i drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka ako u njima nisu navedeni razlozi o odredbama materijalnog prava na koje se tužitelj u tužbi poziva?“

Predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelskoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Obrazlažući zašto smatra da su pravna pitanja zbog kojih je izjavio reviziju važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj u reviziji samo navodi da „u sudskoj praksi Vrhovnog suda nikada nije zabilježen ovakav slučaj, odnosno ovakvo rješavanje pitanja koja su usko povezana sa radnim statusom radnika kod određenog poslodavca.“

Taj paušalni revizijski navod kojim tužitelj iznosi samo svoju prosudbu o potrebi za odgovorom na postavljena pitanja i tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom presudom nema značenje iznošenja razloga iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

S obzirom na takav sadržaj revizija je nedopuštena, sukladno odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP kojom je određeno da će vijeće od pet sudaca revizijskog suda odbacit kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona ako u reviziji ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom navedenog reviziju je valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. veljače 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.