Revr-621/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 621/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz F., kojeg zastupa punomoćnik N. T., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo unutarnjih poslova RH), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, Građansko-upravni odjel, radi poništenja rješenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-3129/05 od 12. ožujka 2007. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-122/03 od 13. lipnja 2005., u sjednici održanoj 6. veljače 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te su poništene presude Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljem tekstu MUP RH) i to presuda Disciplinskog suda PU Istarske od 8. kolovoza 1993. broj 511-08-01-4591/2-93 i presuda drugostupanjskog Disciplinskog suda od 12. listopada 1993. broj DS-II-227/03 u cijelosti te je tuženica dužna tužitelja primiti u radni odnos i vratiti na rad u policijsku stanicu P.. Utvrđeno je da tužitelju pripadaju sva prava iz radnog odnosa kod MUP RH neprekidno za vrijeme za koje nije obavljao službu od dana udaljenja od dužnosti 18. lipnja 1993. pa nadalje što je tuženik dužan priznati ili će to zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti. Naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 4.511,76 kn dok je preko tog iznosa odbijen zahtjev za naknadu troška postupka.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu, odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i naložio tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 5.300,00 kn. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu i odbije žalbu tuženice protiv prvostupanjske presude te traži trošak revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Neosnovano revident ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) počinjenu pred drugostupanjskim sudom. U drugostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni pa se spomenuta presuda može ispitati. U parničnom postupku sud utvrđuje da li je disciplinski postupak proveden zakonito te da li je za utvrđenu povredu radne obveze izrečena adekvatna disciplinska mjera te ovisno o rezultatu provedenog postupka pobijane odluke disciplinske komisije odnosno disciplinskog suda ukida ili odbija tužbeni zahtjev, a nije ih ovlašten preinačavati zbog čega se suprotni revizijski navodi ne mogu prihvatiti.

U ovom postupku tužitelj traži zaštitu svojih prava iz radnog odnosa smatrajući da su ista povrijeđena gore spomenutim presudama disciplinskog suda tuženika te traži da se spomenute presude ponište, da ga tuženik primi u radni odnos i vrati ga na rad u policijsku stanicu P., sa svim pravima iz radnog odnosa od dana udaljenja od dužnosti 18. lipnja 1993. pa nadalje i u revizijskoj fazi postupka je sporno da li su odluke disciplinskog suda tuženika zakonite.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tužitelj radio na radnom mjestu operativnog djelatnika za pozorničku-patrolnu djelatnost mlađeg policajca u policijskoj stanici P.,

- da je protiv tužitelja vođen disciplinski postupak zbog dvije teže povrede radne discipline iz čl. 49. st. 1.toč. 10. Pravilnika o radnim odnosima djelatnika MUP RH te mu je po osnovu čl. 50. istog Pravilnika izrečena disciplinska mjera prestanak radnog odnosa,

- da je drugostupanjski disciplinski sud MUP RH odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu,

- da je za djelo počinjeno 8. listopada 1992. nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka jer su protekli rokovi propisani odredbom čl. 67. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 91/92, 26/93 –dalje: ZOPRO), te shodno tome nije bilo osnova za pokretanje ni za vođenje disciplinskog postupka, a ni za izricanje disciplinske mjere za to djelo.

Obzirom na takvo utvrđenje, a osobito iz razloga što je za djelo počinjeno 8. listopada 1992. nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i poništava pobijane presude disciplinskog suda tuženika smatrajući da izrečena mjera nije primjerena, osobito kada se uzmu u obzir olakotne okolnosti te je njegova ocjena da je tuženik mogao primijeniti blažu kaznu kao što je to npr. sukladno odredbi čl. 68. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 19/92 – pročišćeni tekst, 25/92, dalje: ZRO) odgoda izvršenja mjere prestanka radnog odnosa od šest mjeseci do jedne godine.

Drugostupanjski sud je uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka preinačio odluku suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužitelj 15. lipnja 1993. počinio tešku povredu radne obveze te da već i ta jedna teška povreda radne obveze, obzirom da je tužitelj policajac, od kojeg se takvo ponašanje ne može očekivati, opravdava izrečenu disciplinsku mjeru- prestanak radnog odnosa.

Neosnovano revident osporava pravilnost odluke suda drugog stupnja. Prestanak radnog odnosa je najteža disciplinska mjera i doista je dopušteno izreći je samo izuzetno, jer je posljedica takve mjere prestanak službe što teško pogađa radnika (čl. 58. ZOPRO). Međutim u ovom konkretnom slučaju, i po ocjeni ovog suda bilo je opravdano izricanje te najteže mjere za povredu radne discipline.

Policajac je po prirodi svoje službe zadužen za održavanje reda, treba biti korektan, discipliniran, te svojim ponašanjem služiti kao primjer građanima. Kada se međutim tužitelj u vrijeme kada se trebao rasporedom službe nalaziti na radnom mjestu, u ugostiteljskom objektu, i to u alkoholiziranom stanju, upustio u verbalni sukob sa građaninom koji se tu slučajno našao te ga potom i fizički napao udarivši ga šakom u predjelu glave, uslijed čega je ovaj pao i zadobio lakšu tjelesnu povredu, to i bez obzira na eventualne olakotne okolnosti kao što je to mladost tužitelja, početak karijere policajca, sudionik u Domovinskom ratu itd., već je i za tu jednu tešku povredu radne obveze u službi bilo opravdano izreći tužitelju mjeru prestanka radnog odnosa. Radi se doista o nedoličnom ponašanju u službi, što predstavlja tešku povredu radne discipline, koja povreda izrečenu mjeru opravdava.

Stoga je i po ocjeni ovog suda drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, jer je tužitelju u zakonito provedenom postupku izrečena mjera adekvatna težini povrede radne discipline koju je počinio 15. lipnja 1993. i bez obzira na činjenicu što je za jedno od djela koja su se tužitelju u disciplinskom postupku stavila na teret došlo do zastare pokretanja i vođenja disciplinskog postupka. Stoga tužitelj neosnovano traži zaštitu svojih prava u ovom postupku po čl. 83. ZOPRO, jer pobijanim odlukama njegova prava nisu povrijeđena.

Iz iznesenog razloga neosnovano revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. ZPP-a) utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, te je presuđeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 6. veljače 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.