I Kr-185/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-185/1994

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Čuljat Ilije, Petranović Milana, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak- Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. L.K. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Vojnog suda u Zagrebu od 7.lipnja 1994. K-84/93, Kv-149/94, u sjednici održanoj 11. kolovoza 1994., saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.

r i j e š i o j e:

Uvažava se zahtjev os. L.K. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni pravomoćna presuda Vojnog suda u Zagrebu od 23. veljače 1993. K-84/93, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. veljače 1994. Kž-456/93-3, te se kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na koju je L.K. osuđen zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 2. u svezi st. 1. KZRH (sada čl. 127. st. 2. u svezi st. 1. KZRH), uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju se po čl. 45. st. 1.OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 24. rujna 1992. do 25. veljače 1993.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Vojnog suda u Zagrebu od 23. veljače 1993. K-84/93 i presuda Vrhovnoga suda Republike Hrvatske od 15.veljače 1994. Kž- 456/93-3 L.K. je zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 2. i 1. KZRH (sada iz čl. 127. st. 2. i 1. KZRH) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je po čl. 50.s t. 1. OKZRH (sada čl. 45. st. 1. OKZRH) uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. rujna 1992. do 25.veljače 1993.

Prema podacima u spisu osuđenik nije nastupio na izdržavanje kazne zatvora.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je po braniteljici V.V., odvjetnici iz Z., 7. travnja 1994. podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio da se kazna izvanredno ublaži (čl. 400. st. 1. ZKP).

Vojni sud u Zagrebu je nakon provedenih izvida i saslušanja državnog vojnog odvjetnika 7. lipnja 1994. K-84/93, Kv-149/94 dostavio ovome Vrhovnom sudu obrazloženi prijedlog

da

se

zahtjev

osuđenika prihvati (čl. 401. st. 4. ZKP).

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je 24. lipnja 1994. Ktr-375/94 pismeno predložio da se zahtjev osuđenika prihvati (čl. 401. st. 5. ZKP).

Zahtjev je osnovan.

Naime, osuđenik je uz one okolnosti koje su bile sudu poznate već kod izricanja pravomoćne presude (o svom predživotu, te obiteljskim prilikama i stradanjima), koje je potkrijepio izvještajima pedagoškog i socijalnog radnika (list 305 do 307 i list 312 do 314) istaknuo i nove okolnosti, tj. da je nakon izricanja presude u rujnu 1993. i siječnju 1994. operiran na oči (dijagnoza: cataracta congenita oc. dex.), kada mu je ugrađena intraokularna leća, uslijed čega je nesposoban za fizički rad, što potkrijepljuje zdravstvenom dokumentacijom Nove bolnice Zagreb - Očnog odjela (list 300-304).

Ovaj Vrhovni sud zato smatra da su navodi o istaknutim novim okolnostima istiniti i ocjenjuje da su te okolnosti takvog značaja da bi, da su postojale u vrijeme izricanja pravomoćne presude, očito dovele do izricanja blaže kazne, tj. do blaže osude.

Kako su slijedom navedenih razloga ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 399. ZKP, odlučeno je kao u izreci (čl. 401. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 11. kolovoza 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Gudelj Milan, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)