Revr-747/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 747/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz O., koga zastupaju D. i N. R., odvjetnici u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 12. svibnja 2005., br. Gž-4126/04., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 24. rujna 2004. i 10. studenoga 2004., br. Pr-803/02., u sjednici održanoj dana 9. siječnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da plati tužitelju na ime nadoknade štete iznos od 28.000,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 24. rujna 2004. do isplate.

Preostali zahtjev za nadoknadu štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ukupnu štetu od 28.000,00 kn od 27. srpnja 2003. do 23. rujna 2004. kao i sa svim eventualno kumulativnim tužbenim zahtjevima za isplatu materijalne štete i to:

- za neisplaćeni gardijski dodatak za vrijeme bolovanja od svibnja 2002. do kolovoza 2004. u ukupnom iznosu od 49.332,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos tekućom od 15-og u mjesecu za potraživanje iz tog mjeseca, pa do isplate,

- na ime izgubljene zarade zbog djelomičnog ispunjenja ugovora za razdoblje od ožujka 2000. do kolovoza 2004. u ukupnom iznosu od 685.562,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15-og u mjesecu na svaki mjesečni iznos za potraživanje iz tog mjeseca pa do isplate,

- na ime izgubljene zarade zbog neispunjenja ugovora u cijelosti za razdoblje od prosinca 1994. do ožujka 2000. u ukupnom iznosu od 309.209,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od 15-og u mjesecu za potraživanje iz tog mjeseca,

- te cjelokupnim parničnim troškom tužitelj se odbija.

Naloženo je tužitelju da tuženici na ime naknade parničnog troška plati 87.500,00 kn. Odlučujući o žalbama obiju parničnih strana sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženice kao neosnovane, a žalbu tužitelja odbio je djelomično kao neosnovanu te je presudu suda prvog stupnja:

a) potvrdio u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime naknade nematerijalne štete i tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 28.000,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 24. rujna 2004. do isplate, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu nematerijalne štete zakonske zatezne kamate na ukupnu štetu od 27. svibnja 2003. do 23. rujna 2004., te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev na ime izgubljene zarade za razdoblje od ožujka 2000. do kolovoza 2004. u ukupnom iznosu od 685.562,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom te na ime izgubljene zarade za razdoblje od prosinca 1994. do ožujka 2000. u ukupnom iznosu od 309.209,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom,

b) ukinuo u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za neisplaćeni gardijski dodatak za vrijeme bolovanja za razdoblje od svibnja 2002. do kolovoza 2004. u ukupnom iznosu od 49.332,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom kao i u odluci o parničnom trošku i u tome dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 8/01 i 117/03 – dalje ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi ne nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i u njoj nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj u ovom sporu pobija dio pravomoćne presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu nadoknade štete na ime izgubljene zarade zbog djelomičnog neispunjenja ugovora za razdoblje od ožujka 2000. do kolovoza 2004. u ukupnom iznosu od 685.562,88 kn i na ime izgubljene zarade od prosinca 1994. do ožujka 2000. u ukupnom iznosu od 309.209,96 kn.

Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili prigovor zastare potraživanja koji je istakla tuženica i odbili tužbeni zahtjev tužitelja na ime izgubljene zarade zbog neispunjenja ugovora za razdoblje od prosinca 1994. do 9. prosinca 1999. Pravilno su, naime, primijenili odredbu čl. 131. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01. i 114/03. – dalje ZR).

Prema toj zakonskoj odredbi ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za tri godine.

Kada se radi o potraživanju iz radnog odnosa u ovom slučaju zakonom nije ništa drugačije određeno.

Pravilan je zaključak sudova da je zahtjev tužitelja na ime izgubljene zarade zbog neispunjenja ugovora za razdoblje od prosinca 1994. do 9. prosinca 1999. zastarjelo, jer je tužba podnesena u ovom sporu 10. prosinca 2002.

Prema utvrđenju sudova tužitelj je zaključio s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske ugovor u službi u Hrvatskoj vojski – gardijskim brigadama dana 9. prosinca 1994. i da je odredbom čl. 6. tog Ugovora određena visina plaće koja pripada tužitelju, ali da plaća nije isplaćivana sukladno toj odredbi ugovora, već za razdoblje od 1. svibnja 1995. prema Odluci o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika koju je donio Predsjednik Republike Hrvatske i vojni zapovjednik oružanih snaga dana 11. svibnja 1995. na temelju čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 23/95., 33/95. – dalje ZSOSRH).

Suprotno revizijskim tvrdnjama odluka Predsjednika Republike Hrvatske nije neustavna, jer se temelji na odredbi čl. 138. ZSOSRH, pa je to kogentna norma.

Ni odlukom ni zakonom, na kojem se ona temelji nije bilo propisano da se mora objaviti u Službenom glasilu Republike Hrvatske.

Člankom 90. Ustava Republike Hrvatske od 20. prosinca 1990. (“Narodne novine”, broj 56/90.), propisano je da zakoni moraju biti objavljeni u Službenom glasilu Republike Hrvatske, dakle ustavna odredba na obaveznost objave u Službenom glasniku Republike Hrvatske odnosi se samo na zakone, a ne i na druge propise.

Stoga revizijska tvrdnja glede nevažnosti Odluke Predsjednika Republike Hrvatske, zato što nije objavljena u Službenom glasilu Republike Hrvatske nije osnovana.

U pogledu pravne snage ugovorne odredbe u visini plaće valja istaknuti da se kogentne norme, a takva je upravo Odluka Predsjednika Republike Hrvatske, ne mogu mijenjati ugovornim odredbama.

Upravo suprotno, čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je:

"Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora, te ih upotpunjuju ili stupaju na mjestu ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima."

Prema tome, kad je sadržaj ugovora o službi u hrvatskoj vojsci glede plaće djelatne vojne osobe propisan čl. 138. ZSOSRH i odlukom Predsjednika Republike Hrvatske, onda te odredbe koje su prisilne naravi, stupaju na mjesto onih ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. Neosnovano je, dakle, uporno pozivanje tužitelja isključivo na ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora, jer su na mjesto tih ugovornih odredbi stupili naprijed navedeni propisi.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je, na temelju čl. 393. ZPP-a, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 9. siječnja 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.