Rev-855/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 855/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „E.“ o. Z., P. O., koga zastupa B. N., odvjetnik u O., protiv tuženika B. Š. iz O., koga zastupa M. P., odvjetnik u O., radi utvrđenja ništavim ugovora o osiguranju, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 8. svibnja 2003., br. Gž-1267/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. siječnja 2003., br. P-1610/02, u sjednici održanoj dana 16. studenog 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđen ništavim ugovor o osiguranju imovine koji su tužitelj i tuženik sklopili dana 17. kolovoza 2002. prema polici br. 0900000502 i tuženiku naloženo da na ime nadoknade parničnog troška plati tužitelju iznos od 13.929,20 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog suda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih proturječnosti i u njoj ne nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revident prema sadržaju svoje revizije posebno ističe.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tuženika. Bio je to dužan samo u odnosu na one njegove žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocjenjeni.

Nije, prema tome, učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 534. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a, također posebno istaknuta prema sadržaju izjavljene revizije.

Sudovi su potpuno i istinito utvrdili sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja, pa nije učinjena ni posebno istaknuta, bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 7. st. 1. ZPP-a.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je dana 17. kolovoza 2002. godine tuženik sklopio sa tužiteljem ugovor o osiguranju imovine u kojem su kao predmet osiguranja obuhvaćeni ugostiteljski objekt montažne građe, agregat za struju i ostala oprema za ugostiteljstvo tuženika, te je ugovoren rizik od požara i dopunske opasnosti od poplave, bujice i visoke vode;

- da je taj ugovor sklopljen za razdoblje od 17. kolovoza 2002. u 24,00 sati do 17. kolovoza 2003. u 24,00 sati, s tim da nije obuhvaćeno razdoblje koje prethodi sklapanju ugovora prema čl. 7. st. 3. Općih pravila za osiguranje imovine tuženika:

- da je tuženik ugovor o osiguranju sklopio iz razloga što je u to vrijeme došlo do visokog vodostaja te poplave u Č. i A., zbog čega se visoki vodeni val očekivao i na rijeci D.;

- da je pješčani sprud na kojem se nalazi ugostiteljski objekt tuženika uz rijeku D. usidren za bačve, na dan sklapanja ugovora već bio potopljen;

- da je prema službenom prikazu vodostaj sliva rijeke D. od 1. do 23. kolovoza 2002. neprekidno rastao i da je na dan 20. kolovoza 2002. u 24,00 sati iznosio 318 cm (prosječni rast vode 30 cm dnevno), te da je tada vodeni val podigao drveni ugostiteljski objekt tuženika te ga potopio, kao i ponton, dok se agregat za struju tada nalazio na obali ali u blatu;

- da je prema ugovoru o osiguranju i čl. 7. st. 1. Općih pravila za osiguranje imovine određeno da se u osiguranju stvari smatra da je nastao osigurani slučaj onog trenutka kada se jedna od osiguranih opasnosti iznenada i neočekivano počela ostvarivati na osiguranom predmetu i oštetila ga, dok je odredbom st. 2. istog članka određeno da je ugovor o osiguranju ništav ako je u trenutku sklapanja već nastupio osigurani slučaj ili je bio u nastajanju ili je bilo izvjesno da će nastupiti.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno zaključili da visoka voda rijeke D. kao osigurani rizik nije nastupila nenadano, nego kontinuirano tijekom kolovoza 2002. godine i da je zbog toga, temeljem čl. 898. st. 2. Zakona o obaveznom osiguranju ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZOO), predmetni ugovor o osiguranju ništav.

Prema, naime, odredbi čl. 898. st. 2. ZOO ugovor o osiguranju je ništav, ako je u času njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili je taj bio u nastajanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili ako je već tada bila prestala mogućnost da on nastane.

I po nalaženju ovog revizijskog suda osigurani je slučaj u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju imovine bio u nastupanju i bilo je izvjesno da će nastupiti, jer je već tada sprud na kojem se nalazio ugostiteljski objekt tuženika, bio već potopljen, a taj objekt podignut, kao i zbog kontinuiranog velikog porasta vodostaja rijeke Drave u kolovozu 2002. godine.

Sudovi su, prema tome, pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdili ništavim predmetni ugovor o osiguranju.

Revident osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja sudova, što prema izričitoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. studeni 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.