Usž-603/2013-6 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-603/13-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća, te sudske savjetnice Lidije Ravlić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. H. iz V., protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., zastupana po punomoćniku K. R., radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe Općine V., protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: 8 UsI-1996/12-12 od 30. kolovoza 2013., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2015.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe Općine V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: 8 UsI-1996/12-12 od 30. kolovoza 2013.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovnog broj: 8 UsI-1996/12-12 od 30. kolovoza 2013. godine pod točkom I. izreke usvojena je tužba tužitelja i poništeno rješenje tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-01/12-01/26, urbroj: 2198/1-07/2-12-4 od 29. kolovoza 2012. godine, poništava se rješenje Općine V., Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo, klasa: UP/I-363-03/11-01/5237, urbroj: 2198-12-11-3 od 15. svibnja 2012. godine, te se utvrđuje da tužitelj nije obveznik komunalne naknade po osnovi korištenja prostora u V., kuće za odmor površine 69,13 m[2] . Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan. Protiv navedene presude zainteresirana osoba Općina V. podnijela je žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud učinio bitnu povredu pravila sudskog postupka budući nije pozvao Općinu V. da kao stranka sudjeluje u ovom postupku, a što je bio dužan učiniti temeljem odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10. i 143/12.). Ističe da nisu točni navodi tužitelja da bi za plaćanje komunalne naknade bila presudna činjenica da Općina V. nema osiguranu opskrbu vode iz vodovoda, te skreće pozornost na odredbu članka 22. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, napominjući da je vodovodni sustav Općine V. u izgradnji, slijedom čega nikako nisu točne tvrdnje tužitelja da u Općini V. ne postoji dio infrastrukture koji se odnosi na vodovodnu mrežu. Stoga predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak, odnosno spis preotvoriti te u ponovnom postupku uključiti Općinu V. kao stranku.

Tužitelju i tuženiku je sukladno odredbi članka 72. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10. i 143/12.) žalba zainteresirane osobe – Općine V. dostavljena na odgovor.

Tužitelj se očitovao odgovorom na žalbu zainteresirane osobe navodeći da Općina V. u ovom sporu nije zainteresirana osoba temeljem odredbe članka 19. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, jer nije osoba kojoj bi poništavanje pojedinačne odluke povrijedilo njezino pravo ili pravni interes, u ovom slučaju pravo na naplatu komunalne naknade za koje nije ispunila zakonske uvjete, a isto tako nije niti javnopravno tijelo iz odredbe članka 19. stavak 2. istog Zakona. Ističe, da sve i kada bi Općina V. imala procesni status zainteresirane osobe, Upravni sud u Splitu nije mogao počiniti bitnu povredu pravila sudskog postupka jer neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje odredbi Zakona o upravnim sporovima, u ovom slučaju nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude iz razloga jer je navedeni Sud utvrdio da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno pravnog propisa.

Nadalje, ističe da je tužitelj dopisom od 28. svibnja 2013. godine pod nazivom „odgoda plaćanja komunalne naknade“ upoznao Općinu V. kao jedinicu lokalne samouprave i njezino upravno tijelo Jedinstveni upravni odjel, Odsjek za prostorno uređenje i komunalno gospodarstvo da je kod Upravnog suda u Splitu u tijeku sudski postupak u predmetu poslovnog broj: UsI-1996/12 po tužbi tužitelja, radi poništenja rješenja Zadarske županije i rješenja Općine V. kojim je utvrđena obveza tužitelju plaćanja komunalne naknade uz koji dopis da je priložio i tužbu od 24. rujna 2012. godine i podnesak od 12. ožujka 2013. godine, koji dopis je s prilozima predan Hrvatskoj pošti d.d.

Z., Poštanskom uredu V., 28. svibnja 2013. godine što proizlazi iz potvrde o primitku preporučene pošiljke s povratnicom (broj: R RB 48665276 7 HR) koju je pošiljku 29. svibnja 2013. godine zaprimio Poštanski ured 23234 V., te istog dana uručio Općini V. i njezinom upravnom odjelu, pod istim brojem, a što proizlazi iz priloženih preslika, odnosno poštanske potvrde i povratnice. Ističe da je stoga Općina V., ali i njezino upravno tijelo o tužbi tužitelja saznalo 29. svibnja 2013. godine, te izvršilo uvid u podnesak, gotovo tri mjeseca prije održavanja glavne rasprave 23. kolovoza 2013. godine, slijedom čega je Općina V. imala dovoljno vremena i prilike uključiti se u spor sukladno odredbi članka 19. stavak 4.

Zakona o upravnim sporovima, tim više što su u posjedu podneska i imaju saznanja o broju sudskog predmeta, a kako to nisu učinili, sada u žalbi Općina V. neosnovano tvrdi da je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka. Općina V. žalbu podnosi, ali i nadalje propušta usvojiti obvezu da opskrba vodom mora činiti sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, a isticanje u žalbi da je vodovodni sustav Općine V. u izgradnji i da postoji dio infrastrukture koji se odnosi na vodovodnu mrežu, isticanje je nekih novih činjenica, koje se u žalbenom postupku ne mogu istaknuti s obzirom na odredbu članka 69. stavak 3.

Zakona o upravnim sporovima i odredbu članka 33. stavak 5. istog Zakona prema kojem sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je određeno dokazivanje u parničnom postupku. Po mišljenju tužitelja nesporna je činjenica da su presudom Upravnog suda u Splitu poništena rješenja donesena 2012. godine i da Općina V. tada, ali niti danas tužitelju uopće ne isporučuje vodu, pa niti putem infrastrukture koja bi trebala biti u njenom vlasništvu, te nadalje tužena Zadarska županija nije dokazala da Općina V. ima ili je postavila infrastrukturu, da je vlasnik iste, da je s tužiteljicom zaključila ugovor o isporuci vode, da je zbog toga osnovala služnost na njezinoj nekretnini i da je izvela odgovarajuće radove.

Smatra da su u konkretnom slučaju činjenice nesporne, te da je došlo do pravilne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže odbaciti žalbu Općine V. budući da nema status zainteresirane osobe, odnosno podredno žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu Upravnog suda u Splitu.

Tužena Zadarska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Z. očitovala se o žalbi zainteresirane osobe Općine V. navodeći da je žalba u cijelosti osnovana, jer je nedvojbeno da Općini V., kao zainteresiranoj osobi, dakle stranci u postupku, nije omogućeno sudjelovanje u postupku, da je osporavana presuda protivna dugogodišnjoj sudskoj praksi Upravnog suda Republike Hrvatske, te bi pobijana presuda značila da bi u jedinicama lokalne samouprave/naseljima u kojima ne postoji vodovod ne bi postojala obveza plaćanja komunalne naknade. Prilaže presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Us-10808/08 i Us-11656/08.

Žalba zainteresirane osobe Općine V. nije osnovana.

Odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14.) propisano je da je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes.

Imajući u vidu naprijed citiranu odredbu Zakona Općina V. je svakako trebala biti uključena u postupak kao zainteresirana osoba. Međutim, imajući u vidu da je odredbom članka 19. stavak 4. citiranog Zakona propisano da se zainteresirana osoba može uključiti u spor u svakom trenutku u konkretnom slučaju zainteresirana osoba – Općina V. uključena je u upravni spor u žalbenom postupku slijedom čega je njezina žalba u konkretnom slučaju dopuštena.

Glede navoda žalbe zainteresirane osobe treba reći da ovaj Sud nije našao da bi citiranom presudom prvostupanjskog upravnog suda bila povrijeđena pravila sudskog postupka od utjecaja na rješavanje predmeta postupka te bi činjenično stanje bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, odnosno da bi došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Sud ocjenjuje da je prvostupanjski upravni sud pravilno uvažio tužbu tužitelja i poništio rješenje tuženika od 29. kolovoza 2012. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja K. H. izjavljena protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine V. od 15. svibnja 2012. godine kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, po osnovi korištenja prostora u V., kuće za odmor površine 69,13 m[2] u godišnjem iznosu od 539,21 kn. Odredbom članka 22. stavak 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13. i 153/13.) propisano je da se komunalna naknada plaća za nekretnine iz stavka 2. ovog članka koje se nalaze unutar građevinskog područja naselja kao i za stambeni i poslovni prostor izvan građevinskog područja naselja na kojim se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti iz stavka 1. točke 3., 4. i 6. ovog članka, a to su (održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta i javna rasvjeta) koje su opremljene najmanje pristupnom cestom, objektima za opskrbu električnom energijom i vodom prema mjesnim prilikama, te čine sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Budući je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da nekretnina tužitelja nije opremljena objektom za opskrbu vodom prema mjesnim prilikom koji čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, a što zainteresirana u svojoj žalbi niti ne osporava, to je prema ocjeni ovog Suda presudom prvostupanjskog Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: 8 UsI-1996/12-12 od 30. kolovoza 2013. godine zakonito usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i poništeno rješenje tuženika – Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 29. kolovoza 2012. godine, te isto tako zakonito poništeno rješenje Općine V., Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo od 15. svibnja 2012. godine, kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade po osnovi korištenja kuće za odmor. Naposljetku, pravilno je prvostupanjski upravni sud utvrdio da tužitelj s obzirom na sve naprijed navedeno i u postupku utvrđeno nije obveznik plaćanja komunalne naknade po osnovi korištenja prostora u V., kuće za odmor površine 69,13 m[2] .

Kako u konkretnom slučaju nije sporno da tužiteljeva kuća za odmor u V. nije priključena na objektu za opskrbu vodom prema mjesnim prilikama koji čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, to Sud ocjenjuje zakonitom prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Splitu od 30. kolovoza 2013. godine. Naime, tijekom postupka koji je prethodio donošenju osporavane presude nesporno je utvrđeno da predmetna kuća za odmor u V. nema osiguranu opskrbu vodom iz vodovoda, već da se kuća tužitelja opskrbljuje vodom iz bušotine uz kuću koju je bušotinu napravio sam tužitelj, a dijelom da tužitelj vodu dovozi iz drugih mjesta, te kupuje vodu za piće.

Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“20/10., 143/12. i 152/14.) odbiti žalbu žaliteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 13. svibnja 2015.

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević,v.r.