Revr-1831/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1831/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Š., zastupanog po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Š., protiv tuženika V. i o. d.o.o. iz Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-514/2011-2 od 16. prosinca 2013., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 2083/2010 od 11. siječnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja M. M. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju razliku plaće za mjesec travanj 2010. u iznosu od 14.570,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% koja teče od 15 svibnja 2010. pa do konačne isplate, za mjesec svibanj 2010. u iznosu od 21.872,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% koja teče od 15 svibnja 2010. pa do konačne isplate, za mjesec lipanj 2010. u iznosu od 20.447,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% koja teče od 15 svibnja 2010. pa do konačne isplate, za mjesec rujan 2010. u iznosu od 21.725,40 kn, za mjesec listopad 2010. iznos od 22.455,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% koja teče od 15 svibnja 2010. pa do konačne isplate.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu potraživanja te s viškom kamatnog potraživanja kao neosnovan.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.382,50 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se u odbijajućem dijelu pod točkom 2. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2083/2010 od 11. siječnja 2011. godine.

II. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom 1. izreke, kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti razliku plaće za mjesec lipanj 2010. godine u iznosu od 20.447,10 kuna, za mjesec rujan 2010. godine u iznosu od 21.725,40 kuna, te za mjesec listopad 2010. godine u iznosu od 22.455,11 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Uvažava se žalba tuženika, ukida se pobijana presuda u dijelu pod točkom 1. izreke, kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti razliku plaće za mjesec travanj 2010. godine u iznosu od 14.570,96 kuna te za mjesec svibanj 2010. godine u iznosu od 21.872,32 kune, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku (točka 3. izreke), pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnoj pravnoj stvari revizija nije izjavljena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP niti postoje pretpostavke da bi se revizija mogla izjaviti temeljem čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između plaće prema Ugovoru o radu od svibnja 2010. i plaće direktora tuženika, koja je ugovorena čl. 6. Ugovora o radu, pravima i obvezama i plaći direktor o 29. svibnja 2009. i to za razdoblje od travnja 2010. do 29. svibnja 2013. (osim za srpanj i kolovoz 2010.), a na temelju Aneksa tog Ugovora od 15. rujna 2009.

Kada se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane svote onda se kao vrijednost predmeta spora uzima vrijednost glavnog zahtjeva (odredba čl. 35. st. 1. ZPP-a).

S obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn (pobijani dio iznosi 85.609,19 kn) koji je vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije određen citiranom odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, to je reviziju tuženika valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. ZPP i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 13. srpnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.