Legislator Case Law & Legislation
Uzp-185/2007-5 AI generated

Constitutional court awards damages for excessive 8-year administrative litigation delay violating right to trial within reasonable time.

Case Number Uzp-185/2007-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia granted the applicant €12,000 in damages for a violation of the right to a trial within a reasonable time. The court found that the administrative proceedings regarding pension benefits, spanning from 1998 to 2007, were excessively prolonged due to a systemic failure to resolve factual issues promptly. Although the applicant contributed slightly to the delay, the court ruled that the state's procedural defects could not be justified, necessitating compensation under Article 28 of the Law on Courts.

Legislator headnote

AI generated

Article 29 of the Constitution; Article 27 of the Law on Courts; Article 6 of the ECHR: The state is liable for excessive delays in administrative and judicial proceedings unless justified by complexity or applicant's conduct, requiring compensation for the violation of the right to a trial within a reasonable time.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time excessive administrative delay constitutional compensation pension dispute proceedings systemic procedural defect Article 29 Constitution Article 27 Law on Courts

Cited Legislation

AI generated
Article 27 of the Law on Courts
Article 6, Paragraph 1 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms
Article 29, Paragraph 1 of the Constitution of the Republic of Croatia
Article 28 of the Law on Courts

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Uzp 185/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja M. K. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 13. lipnja 2007., dana 20. prosinca 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju M. K. određuje se primjerena naknada u iznosu od 12.000,00 kn (dvanaesttisuća kuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 13. lipnja 2007. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kojem navodi da mu je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us- 268/04, te da je navedenom postupku prethodio upravni postupak koji je započeo 1998. godine.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-268/04 i očitovanja Upravnog suda od 15. listopada 2007. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:

- da je predlagatelj 19. studenog 1998. podnio žalbu protiv rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Z., broj 2712 od 12. listopada 1998.,

- da je navedena žalba odbijena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: … od 10. svibnja 1999.,

- da je predlagatelj protiv navedenog drugostupanjskog rješenja podnio tužbu koju je Upravni sud presudom broj Us-6272/1999-4 od 20. lipnja 2002. uvažio i poništio rješenje tuženog tijela od 10. svibnja 1999., zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

- da je Hrvatski zavod za mirovinskog osiguranje u izvršenju navedene presude Upravnog suda donijelo 11. lipnja 2003. rješenje klasa: …, kojim je žalbu predlagatelja odbilo,

- da je predlagatelj 9. siječnja 2004. protiv navedenog rješenja od 11. lipnja 2003. podnio tužbu,

- da je rješenjem Upravnog suda od 12. siječnja 2004. tuženo tijelo pozvano da dostavi sudu odgovor na tužbu sa spisom predmeta,

- da je Upravni sud presudom broj Us-268/2004-3 od 26. srpnja 2007. odbio tužbu predlagatelja, te da je navedena presuda dostavljena predlagatelju 10. rujna 2007.

Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je spor u navedenom postupku u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) nastao 19. studenog 1998. kada je predlagatelj podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 12. listopada 1998., te da je postupak od dana nastanka spora (19. studenog 1998.) do dana dostave presude Upravnog suda od 26. srpnja 2007. predlagatelju (10. rujna 2007.) ukupno trajao 8 (osam) godina, 9 (devet) mjeseci i 22 (dvadesetdva) dana, što je u konkretnom slučaju ujedno i razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Analizirajući upravni postupak i postupak pred Upravnim sudom, koji u ovom predmetu, u odnosu na pravo na predlagatelja da se o njegovih pravima i obvezama odluči u razumnom roku, predstavljaju jedinstvenu cjelinu, utvrđeno je da je glavni uzrok dugotrajnosti postupka bilo vraćanje predmeta na ponovni postupak presudom Upravnog suda od 20. lipnja 2002., koje je bilo potrebno zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pri tome treba dodati da takva upravnosudska praksa ukazuje na nedostatak u sustavu postupovnog upravnog prava, te da, iako je predlagatelj djelomično doprinio duljini trajanja predmetnog postupka, jer nije koristio sredstva protiv šutnje administracije, tim sredstvima nije bilo moguće ispraviti navedeni nedostatak niti su ta sredstva namijenjena ispravljanju navedenog nedostatka u postupovnom sustavu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je zbog duljine trajanja spornog dijela upravnog postupka i duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01).

Prema ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja okolnost bi eventualno mogla opravdati duljinu trajanja predmetnog postupka, a ni opisani doprinos predlagatelja ne može opravdati duljinu trajanja postupka od preko 8 (osam) godina.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio je imajući u vidu sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog valjalo je, temeljem odredbe iz članka 28. ZS-a, prihvatiti zahtjev predlagatelja, dosuditi mu primjerenu naknadu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. prosinca 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.