I Kr-274/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-274/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić, Josipa Budinskog, Katice Jelić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. u svezi čl. 33. st. 1. i dr. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Čakovcu od 8. rujna 2003. godine, broj Kv-41/03 i K-18/00, u sjednici održanoj dana 4. prosinca 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. D. P. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Čakovcu od 20. veljače 2002. godine broj K-18/00, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. kolovoza 2002. godine broj I Kž-289/02 osuđen je D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. u svezi čl. 33. st. 1. i dr. KZ-a na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi, a kazna mu teče od 5. srpnja 2000. godine do 5. srpnja 2006. godine.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da se "nakon pravomoćnosti presude kojom je proglašen krivim pojavila osnovana sumnja da relevantne okolnosti nisu pravilno utvrđene i to ne u pogledu pravne oznake djela, već one koje bi mogle utjecati na blaže odmjeravanje kazne. Naime, da se u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Čakovcu navodi da je on više puta pokušao pucati iz pištolja na policijskog djelatnika D. S., a da je to prema mišljenju vještaka iz tehničkih razloga bilo neizvedivo. Smatra da je ta olakotna okolnost valjano ocijenjena, da bi to očito dovelo do blaže osude".

Županijski sud u Čakovcu dostavljajući ovom sudu zahtjev predložio je da se on ne prihvati, a negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetništva u Čakovcu i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Institut izvanrednog ublažavanja kazne temelji se na činjenicama koje mogu utjecati na odmjeravanje kazne, a koje su se pojavile nakon izricanja presude i koje bi očito dovele do blaže osude.

Međutim, okolnosti koje navodi osuđenik u svom zahtjevu nisu takve prirode. On u stvari iznosi prigovore činjeničnom stanju utvrđenom u pravomoćnoj presudi, a što ne može biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka, niti utjecati na odmjeravanje kazne.

Kako se, dakle, u ovom slučaju ne radi o okolnostima kakve predviđa odredba čl. 414. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) trebalo je zahtjev osuđenika odbiti i odlučiti kao u izreci (čl. 416. st. 6. ZKP- a).

U Zagrebu, 4. prosinca 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.