Court dismisses enforcement proposal against attorney who bought disputed debt via void assignment contract.
Legislator summary
AI generatedThe District Court in Dubrovnik dismissed the creditor's enforcement proposal against an attorney who attempted to enforce a debt acquired through an assignment contract. The debtor argued that the underlying judgment was not yet final and that the attorney effectively purchased the disputed claim for personal benefit, rendering the assignment void under the Obligations Act. The court agreed, ruling that the assignment contract was invalid because it violated the prohibition against attorneys acquiring claims entrusted to them, thereby depriving the creditor of a valid basis for enforcement.
Legislator headnote
AI generatedČl. 383. st. 1. i 2. ZOO; Čl. 29. st. 1. OZ: An assignment contract is void if an attorney or other agent acquires a disputed claim entrusted to them for the client, as this violates the duty of loyalty and creates a conflict of interest.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Gž. 1317/12
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Jozu Šoletiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T.M., odvjetnika iz M., protiv ovršenika H.L.S. d.o.o. Z. (OIB….), radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr. 382/12 od 29. lipnja 2012. godine, dana 22. siječnja 2014. godine,
r i j e š i o j e
Žalba se usvaja, preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr. 382/12 od 29. lipnja 2012. godine tako da preinačeno glasi:
Odbija se prijedlog za ovrhu.
Dužan je ovrhovoditelj naknaditi ovršeniku trošak postupka u iznosu od 1.357,50 kn.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi prihvaćen je prijedlog za ovrhu, te je riješeno:
„RJEŠENJE O OVRSI
Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u M. od 29. lipnja 2010. godine i na temelju ugovora o cesiji sklopljenog u M. dana 17. svibnja 2011. godine, na kojemu su potpisi ugovornih strana ovjerovljeni od strane V.P., javnog bilježnika u M., a radi ostvarenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine:
- u iznosu od 9.232,61 kuna sa zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje kamate teku od 19. lipnja 2010. godine do isplate
- kao i radi naplate troškova ovrhe, prema odluci suda, određuje se ova
O V R H A
Na ovršenikovim novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema ovršenikovom osobnom identifikacijskom broju i bez ovršenikove suglasnosti,
prijenosom novčanog iznosa za koji je određena ovrha na ovrhovoditeljev žiro račun koji se kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb vodi pod brojem...
Ovrhu određenu ovim rješenjem provest će Financijska Agencija i banke u skladu s odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine), broj 91/10).“
To rješenje pravodobnom žalbom pobija ovršenik i predlaže da se pobijano rješenje ukine ili preinači i prijedlog za ovrhu odbaci ili odbije.
Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu ovršenika i predložio da se žalba odbije kao neosnovana.
U konkretnom slučaju na temelju članka 369. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12) primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 , 121/05 i 67/08 - dalje: OZ).
Ovrhovoditelj predlaže ovrhu na temelju rješenja Općinskog suda u M. od 29. lipnja 2010. godine u kojem je kao vjerovnik označen B. B. i na temelju ugovora o cesiji od 17. svibnja 2011. godine kojim u smislu članka 29. stavak 1. OZ-a dokazuje da je tražbina na njega prenesena.
Prema članku 383. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) sporno pravo može biti objekt ugovora o kupoprodaji, ali je ništetan ugovor kojim bi odvjetnik ili koji drugi nalogoprimac kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno ili ugovorio za sebe udio u podjeli iznosa dosuđeno njegovu nalogodavcu.
Ovo je razumljivo jer bi odvjetnik odnosno drugi nalogoprimac mogao predstaviti stranci da ona ima slab položaj u sporu iako to nije slučaj kako bi sporno pravo otkupio jeftinije.
U vrijeme sklapanja ugovora o cesiji rješenje Općinskog suda u M. nije bilo pravomoćno jer ga je tužitelj, ovdje ovršenik pobijao žalbom.
Dakle, pravo iz rješenja je bilo sporno.
Ugovorom o cesiji cesionar je faktički „kupio“ sporno pravo iz navedenog rješenja za svoju tražbinu nastalu zbog zastupanja cedenta u postupku u kojemu je doneseno rješenje P. 1001/09.
Iz navedenog proizlazi da je ugovor o cesiji ništetan.
Dakle ovrhovoditelj nije dokazao valjanom ispravom da je tražbina na njega prešla pa je prijedlog za ovrhu trebalo odbiti i ovrhovoditelju naložiti da plati ovršeniku troškove žalbe.
U Dubrovniku, 22. siječnja 2014. godine
S u d a c :
Jozo Šoletić, v.r.