Rev-1355/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1355/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz B. G., zastupanog po punomoćnici G. P., odvjetnici iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Županji, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1779/06-3 od 13. kolovoza 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji broj P-730/05-10 od 17. veljače 2006., u sjednici održanoj 23. rujna 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je u toč. I. izreke tražio da se naloži tuženici nadoknaditi tužitelju nastalu nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 290.000,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, te u toč. II. izreke da se tuženici naloži nadoknaditi tužitelju iznos od 10.000,00 kn na ime tuđe njege i pomoći od dana presuđenja pa do isplate, a u toč. III. izreke da se naloži naknadi tužitelju parnični trošak.

Istom je odlukom tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložio je da se revizija prihvati, a pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se ona preinači tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tužitelj je zatražio i naknadu troškova revizije (pogrešno nazvan "trošak žalbe").

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev radi naknade štete prouzročene tužitelju navodnim terorističkim aktom u kojem je teško tjelesno povrijeđen.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja,

- da je tužitelj teško tjelesno povrijeđen 18. kolovoza 2004., kada je eksplodirala eksplozivna naprava na oraničnom predjelu zvanom R. u blizini B. G., izvan naseljenog mjesta, na putu kojim se osim tužitelja koriste još nekoliko mještana radi odlaska na svoje oranice,

- da je konkretne prilike tužitelj bio sam, sa svojim osobnim automobilom koji je u ovom štetnom događaju oštećen, a tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede i to traumatsku amputaciju četiri prsta desne ruke i ozljedu palca, traumatsku amputaciju kažiprsta lijeve ruke, višestruke ozljede mekog tkiva prsnog koša, trbušne stjenke, te ozljede natkoljenice i potkoljenice na obje noge, a po cijelom tijelu su u mekom tkivu zaostale krhotine od ostatka eksplozivne naprave,

- da je protiv tužitelja bio pokrenut kazneni postupak kod istog suda zbog neovlaštenog posjedovanja streljiva i eksplozivnih tvari, u kojem je presudom Općinskog suda u Županji, posl. broj K-323/04, optužba protiv tužitelja pravomoćno odbijena,

- da je do nezgode došlo aktiviranjem protuavionskog streljiva PAT, call. 20 mm, udarom u inicijalnu kapislu čahure na neki nedefinirani način, a što da je dovelo do eksplozivnog izgaranja barutnog punjenja u čahuri,

- da se radilo o improviziranoj ručno izrađenoj eksplozivnoj napravi koja je eksplodirala izvan vozila tužitelja, u neposrednoj blizini tijela i ruku tužitelja,

- da je takvu napravu mogao izraditi svatko sa osnovnim znanjem o načinu aktiviranja.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

Naime, odredbom iz čl. 1. Zakona o odgovornosti za štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje ZOŠT), propisano je u st.

1. da se tim zakonom uređuju odgovornost za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda, zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana, te uslijed demonstracija i drugih oblika masovnog izražavanja raspoloženja na javnim mjestima (u daljnjem tekstu: šteta).

U st. 2. iste zakonske odredbe propisano je da se u smislu tog zakona terorističkim aktom smatra osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda, s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana.

U čl. 2. istog Zakona propisano je da za štetu iz čl. 1. tog zakona odgovara Republika Hrvatska na načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta, te pravičnog i brzog obeštećenja.

Način nastanka štetnog događaja, te mjesto na kojem je došlo do eksplozije, ne upućuju na zaključak, a kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, da bi eksplozija predmetne naprave sama po sebi sadržavala obilježja akta terora ili drugog oblika nasilja poduzetog bilo iz političkih pobuda ili s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana.

Niti mjesto gdje se štetni događaj dogodio (izvan naselja – u predjelu oranica) ne upućuje na zaključak da je na tom mjestu bilo za očekivati prisutnost većeg broja građana, zbog kojega bi eksplozija predmetne naprave mogla imati za cilj izazivanje straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana.

Republika Hrvatska bi odgovarala za ovu štetu samo kada bi ona bila posljedica akta koji bi imao obilježja terora ili nasilja poduzetog s ciljem teškog narušavanja osjećaja sigurnosti građana, neovisno o tome da li je u tom štetnom događaju stradala jedna ili više osoba. No, svakako u prosudbi da li se radi o aktu terora i nasilja sa ciljem zastrašivanja može odlučujuću ulogu imati činjenica mjesta gdje je do akta nasilja došlo i kome je poruka zastrašivanja bila upućena.

U konkretnom slučaju, kako je to prethodno navedeno, a suprotno reviziji, sva su ta obilježja za zaključak o eksploziji kao aktu terora i nasilja, izostala.

Utoliko nije odlučno što u postupku nije utvrđeno na koji je način došlo do aktiviranja predmetne eksplozivne naprave.

Valjalo je stoga reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. rujna 2008.

Predsjednica vijeća:

Mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.