Kzp-43/2012-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 43/12-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu toga suda Žarku Dundoviću, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagateljice Lj. Š. iz Z., zastupane po punomoćnici G. L., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i M. S. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, 3. rujna 2012.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se zahtjev predlagateljice Lj. Š. te joj se zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku određuje primjerena naknada u iznosu od 4.000,00 kuna (slovima: četiri tisuće kuna i nula lipa).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 29. lipnja 2012. zaprimljen zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, podnesen na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10 - pročišćeni tekst, 27/11 i 130/11 – nastavno: ZS). Zahtjev se odnosi na kazneni postupak u kojem predlagateljica ima svojstvo oštećenice kao tužiteljice, a koji se, prema navodima zahtjeva, vodi pred Županijskim sudom u Sisku povodom odlučivanja o žalbi protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Sisku. Predlaže se prihvatiti zahtjev i Županijskom sudu u Sisku odrediti rok od 30 dana za donošenje drugostupanjske odluke, a predlagateljici odrediti primjerenu naknadu.

e Općinskog suda

Postupajući u povodu zahtjeva predlagateljice, pribavljeno je izvješć

u Sisku na navode zahtjeva u predmetu tog suda broj K-132/11 te preslika spisa tog suda. Potom je preslika izvješća navedenog suda, zajedno sa zahtjevom predlagateljice, proslijeđena Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na očitovanje, koje se, do dana donošenja ovog rješenja, nije očitovalo o osnovanosti zahtjeva predlagateljice.

Na temelju pribavljenog izvješća te iz neposredno utvrđenog stanja spisa, imajući na umu činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10 i 85/10 – pročišćeni tekst – nastavno: Ustav), utvrđeno je da je 3. travnja 2003. kod Općinskog suda u Zagrebu zaprimljen optužni prijedlog predlagateljice protiv okrivljenih D. J. i M. J., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4.

KZ. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. ožujka 2006. broj Su-IV-213/06 za postupanje u tom predmetu je kao drugi stvarno nadležan sud određen Općinski sud u Petrinji. Naredbom predsjednika Općinskog suda u Petrinji od 27. ožujka 2006. spis je dodijeljen u rad sucu, koji ga je, sukladno uredovnoj bilješci u spisu, preuzeo u rad 27. studenog 2006. Naredbom od 26. siječnja 2007. određena je glavna rasprava za 16. veljače 2007. Ta je rasprava odgođena zbog potrebe da se provjeri podatak o smrti okrivljenog M. J., zbog čega je dopisom od 20. ožujka 2007. od Središnjeg matičnog ureda zatražen smrtni list za istoga.

Dana 5. listopada 2007. doneseno je rješenje kojim se odbacuje optužni prijedlog predlagateljice u odnosu na okrivljenu D. J. (točka I.) i obustavlja kazneni postupak u odnosu na okrivljenog M. J. (točka II.). Dana 19. listopada 2007. zaprimljena je žalba predlagateljice protiv navedenog rješenja, a 30. studenog 2007. odgovor na žalbu okrivljene D. J. te je spis 14. prosinca 2007. dostavljen Županijskom sudu u Sisku na nadležno odlučivanje. Dana 29. prosinca 2008. na Općinskom sudu u Petrinji zaprimljeno je rješenje Županijskog suda u Sisku od 27. studenog 2008. kojim je ukinuto pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

Naredbom od 5. veljače 2009. spis je dodijeljen u rad sutkinji Općinskog suda u Sisku. Dopisom od 12. ožujka 2009. od ODO Z. zatražena je dostavnica za predlagateljicu i njezinu punomoćnicu za rješenje o odbacivanju kaznene prijave, a 1. travnja 2009. zaprimljen je povratni dopis ODO Z.. Naredbom od 28. travnja 2009. određena je glavna rasprava za 2. lipnja 2009. Na toj je raspravi ispitana predlagateljica te je nastavak određen za 2. rujna 2009. Na toj su raspravi ispitana tri svjedoka te je nastavak određen za 5. listopada 2009. Na toj je raspravi ispitano pet svjedoka te je nastavak određen za 3. studenog 2009.

Ova je rasprava odgođena za 3. prosinca 2009. zbog potrebe pribavljanja službenog podatka od I. g. d.o.o. u Z. o izvođaču radova na tom objektu. Zbog službene spriječenosti raspravnog suca i rasprava određena za 3. prosinca 2009. je odgođena, i to za 29. prosinca 2009. Na toj je raspravi okrivljena D. J. iznijela obranu, dovršen je dokazni postupak te je donesena presuda kojom je okrivljena, na temelju članka 354. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – nastavno:

ZKP/97), oslobođena od optužbe za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ. Prvostupanjska presuda otpremljena je strankama 29. siječnja 2010., žalba predlagateljice protiv te presude zaprimljena je 13. veljače 2010., a spis je 26. veljače 2010. dostavljen Županijskom sudu u Sisku na nadležno odlučivanje, time da je odgovor okrivljene na žalbu predlagateljice dostavljen tome sudu 4. ožujka 2010. Dana 31. ožujka 2011. na Općinskom sudu u Sisku zaprimljeno je rješenje Županijskog suda u Sisku broj Kž-133/10 od 3. ožujka 2011. kojim je ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Naredbom od 6. travnja 2011. određena je glavna rasprava za 5. svibnja 2011. Na pisanu zamolbu okrivljene, a zbog potrebe pripreme obrane po novoizabranoj braniteljici, ta je rasprava odgođena, i to za 8. lipnja 2011. Na temelju pisane zamolbe okrivljene, a zbog službene spriječenosti njezine braniteljice, i ova je rasprava odgođena, i to za 5. rujna 2011. Ta je rasprava održana, a zbog potrebe izvođenja daljnjih dokaza nastavak je određen za 5. prosinca 2011., kada su ispitana četiri svjedoka te je nastavak određen za 1. ožujka 2012.

Na zamolbu braniteljice okrivljene (zbog službene spriječenosti) ta je rasprava odgođena za 27. ožujka 2012. Na toj su raspravi ispitana četiri svjedoka, dovršen je dokazni postupak te je donesena presuda kojom je okrivljena, na temelju članka 354. točka 3. ZKP/97, oslobođena od optužbe za kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ. Prvostupanjska presuda otpremljena je strankama 27. travnja 2012., žalba predlagateljice protiv te presude zaprimljena je 10. svibnja 2012., odgovor okrivljene na žalbu predlagateljice zaprimljen je 29. svibnja 2012., a spis je 20. lipnja 2012. dostavljen Županijskom sudu u Sisku na nadležno odlučivanje.

Dana 19. srpnja 2012. na Općinskom sudu u Sisku zaprimljena je presuda Županijskog suda u Sisku broj Kž-187/12 od 5. srpnja 2012. kojom je odbijena žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda. Drugostupanjska presuda dostavljena je punomoćnici predlagateljice 25. srpnja 2012., a predlagateljici 26. srpnja 2012.

Zahtjev predlagateljice Lj. Š. je osnovan.

Odredbom članka 27. stavak 1. ZS propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Kako iz podataka u spisu proizlazi da je kazneni postupak u trenutku zaprimanja zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS bio u tijeku, to je ispunjena jedna od pretpostavki za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Budući da zakon oštećenika kao tužitelja ovlašćuje da nastupa kao kazneni progonitelj umjesto državnog odvjetnika te da je u sadržaj te ovlasti uključena, ne samo zaštita javnog interesa na kažnjavanje počinitelja kaznenog djela, nego i zaštita pojedinačnog interesa oštećenika kao žrtve kaznenog djela da počinitelj bude pravedno i svrhovito kažnjen, sukladno svrsi kažnjavanja propisanoj člankom 50. KZ, predlagateljica je preuzimanjem progona protiv okrivljenih nakon što je nadležno državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu, odnosno podnošenjem optužnog prijedloga, sukladno članku 27. stavak 1. ZS, stekla aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Stoga je ispunjena i druga pretpostavka za podnošenje ovog zahtjeva.

Pravno relevantno razdoblje započelo je danom podnošenja optužnog prijedloga predlagateljice, odnosno 3. travnja 2003. Budući da je u trenutku donošenja rješenja u povodu zahtjeva predlagateljice o njezinoj optužbi za kažnjivo djelo za koje tereti okrivljene u ovom postupku pravomoćno odlučeno, kao kraj pravno relevantnog razdoblja valja uzeti datum kada je punomoćnica predlagateljice primila odluku Županijskog suda u Sisku, a to je 25. srpnja 2012. Prema tome, pravno relevantno razdoblje traje 9 (devet) godina, 3 (tri) mjeseca i 22 (dvadesetdva) dana.

Iz okolnosti navedenih u izvješću Općinskog suda u Sisku, kao i iz neposredno utvrđenog stanja spisa, proizlazi da sudovi tijekom navedenog pravno relevantnog razdoblja nisu postupali sasvim učinkovito i sukladno načelima koncentracije i ekonomičnosti postupka. Činjenica jest da je spis kod Općinskog suda u Petrinji zaprimljen tek nakon gotovo tri godine od podnošenja optužnog akta, zbog čega taj sud do tada u njemu ni nije mogao poduzimati bilo kakve radnje. Međutim, okolnost da se po optužnom aktu predlagateljice kroz tako dugo razdoblje nije poduzela nijedna sudska radnja već sama po sebi predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Ni nakon ovako dugog početnog zastoja ne dolazi do ažurnog i učinkovitog postupanja prvostupanjskog suda budući da je raspravni sudac spis preuzeo u rad tek nakon osam mjeseci od kada mu je dodijeljen, dok je prvo ročište za glavnu raspravu održano (zapravo odgođeno) tek nakon daljnjih gotovo jedanaest mjeseci od preuzimanja spisa u rad. Prva prvostupanjska odluka (rješenje o odbacivanju optužnog prijedloga predlagateljice i obustavi postupka u odnosu na jednog od okrivljenika) donesena je nakon više od četiri godine i šest mjeseci od početka pravno relevantnog razdoblja.

Postupanje Županijskog suda u Sisku u tom dijelu postupka ocjenjuje se relativno ažurnim i učinkovitim jer je taj sud o žalbi protiv prve prvostupanjske odluke odlučio u roku nešto kraćem od jedne godine nakon što mu je predmet dostavljen na nadležno odlučivanje. Takvim se ocjenjuje i postupanje Općinskog suda u Sisku u ponovljenom postupku budući da je taj sud u razdoblju nešto duljem od šest mjeseci odredio glavnu raspravu u šest navrata, proveo dokazni postupak i zaključio glavnu raspravu te donio prvostupanjsku oslobađajuću presudu, koja je u daljnjih mjesec dana otpremljena strankama.

Druga drugostupanjska odluka donesena je u roku nešto duljem od jedne godine računajući od dostave spisa Županijskom sudu u Sisku na nadležno odlučivanje, što se također ocjenjuje primjerenim postupanjem. U ponovljenom postupku pred Općinskim sudom u Sisku u razdoblju nešto duljem od deset mjeseci glavna je rasprava određena u šest navrata, dovršen je dokazni postupak te je donesena prvostupanjska, i ovaj puta, oslobađajuća presuda, koja je u roku od mjesec dana otpremljena strankama. Opisana dinamika postupanja prvostupanjskog suda ukazuje na postupanje koje je usmjereno što bržem i učinkovitijem okončanju postupka.

Postupanje Županijskog suda u Sisku prilikom odlučivanja o žalbi predlagateljice protiv druge prvostupanjske presude ocjenjuje se izrazito ažurnim i učinkovitim budući da je taj sud u roku od samo petnaest dana nakon što mu je spis dostavljen na nadležno odlučivanje donio presudu kojom je postupak pravomoćno okončan.

Ocjenjujući složenost postupka koji je povod traženju zaštite, utvrđeno je da se radi o postupku koji je vođen povodom optužnog prijedloga predlagateljice protiv prvotno dva, a zatim jednog okrivljenog, zbog jednog kaznenog djela, u tijeku kojeg su sporna pitanja utvrđivana izvođenjem personalnih dokaza. Prema tome, ne radi se o osobito složenom predmetu.

Što se tiče postupanja predlagateljice, ovaj sud nalazi da ona nije doprinijela duljini postupka, a značaj predmeta za nju nije ničime doveden u pitanje.

Uvažavajući sve naprijed utvrđene okolnosti, ovaj sud ocjenjuje da duljina postupka i opisana dinamika postupanja sudova ukazuju na to da je pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava te člankom 4. i člankom 27. stavak 1. ZS bilo povrijeđeno.

Sukladno članku 28. stavak 1. ZS, u slučaju utvrđenja da je zahtjev podnositelja osnovan, odredit će se rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo podnositelja zahtjeva te će se odrediti primjerena naknada koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku.

Budući da je prije donošenja ovog rješenja kazneni postupak u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno dovršen, o čemu i predlagateljica ima saznanja, to je njoj samo određena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dok sudu nije naložen rok u kojem je dužan donijeti odluku u predmetu.

Određujući visinu naknade primjerene povredi prava koju predlagateljica trpi zbog neažurnog i neučinkovitog postupanja sudova, uzeti su u obzir duljina trajanja pravno relevantnog razdoblja, radnje koje su sudovi poduzeli tijekom tog razdoblja, uočeni zastoji u radu, ali i činjenica da su tijekom pravno relevantnog razdoblja donesene tri prvostupanjske i tri drugostupanjske odluke. Također je uzeta u obzir okolnost da nije utvrđen doprinos predlagateljice duljini postupka, kao i to da se ovdje ne radi o osobito složenom predmetu. Uvažavajući navedene okolnosti te imajući na umu i trenutne teške gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, ocijenjeno je da naknada primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju predlagateljica trpi iznosi 4.000,00 kuna.

Slijedom svega izloženoga, trebalo je zahtjev predlagateljice Lj. Š. prihvatiti i, na temelju članka 28. stavak 1. ZS, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 3. rujna 2012.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Ljevačić, v.r.

Žarko Dundović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.