IV Kž-4/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Br oj: IV Kž 4/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Zmajević Branka, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Svedrović Marijana, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv I. S. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 223. KZH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Splitu od 3. travnja 1991. broj Kio 105/90 (Kv 73/91), u sjednici održanoj 3. ožujka 1992.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba ošt. V. D. kao tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem vijeće prvostepenog suda, donesenim u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev oštećenika kao tužitelja V. D. za provodjenje istrage protiv I. S. i P. M. zbog kriv. djela iz čl. 223. KZH.

Protiv tog rješenja oštećenik kao tužitelj je podnio žalbu, te je predložio da drugostepeni sud "usuglasi stanje u predmetu u skladu sa elementarnim pravnim i etičkim normama pravne države".

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostepeni sud kad je u povodu neslaganja istražnog suca odbio zahtjev oštećenika kao tužitelja za provodjenje istrage protiv I. S. i P. M. zbog kriv. djela iz čl. 223. KZH.

Iscrpnim, logičnim i uvjerljivim razlozima prvostepenog suda ovaj drugostepeni sud nema potrebe bilo što dodavati, pa se žalitelj upućuje na te razloge, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

IV Kž 4/1992-2

Naime, svojom žalbom oštećenik kao tužitelj nije uspješno doveo u sumnju pravilnost zaključka prvostepenog suda da okolnosti na kojima se temelji zahtjev oštećenika za provodjenje istrage i u vezi s tim podaci i dokazi u spisu, ne ukazuju na postojanje osnovane sumnje kakva se u smislu čl. 157. st. 1. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br.

53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) traži za pokretanje istrage.

Nasuprot osobnom stajalištu žalitelja, prvostepeni sud je naročito u pogledu subjektivne strane inkriminiranog krivičnog djela u obrazloženju pobijanog rješenja dao valjane i logički utemeljene razloge, koji ne ostavljaju ni najmanju dvojbu da se u konkretnom slučaju ne radi o krivičnom djelu odnosno da ne postoji osnovana sumnja da su I. S. i P. M. kao suci Okružnog suda u Dubrovniku pri donošenju spornih odluka zloupotrijebili vršenje sudačke funkcije, a napose da bi to učinili u namjeri da se drugom pribavi kakva korist ili da mu se nanese kakva šteta, neovisno o tome da li su njihove odluke objektivno bile nepovoljne za oštećenika kao tužitelja. Sloboda odlučivanja sudaca u vršenju sudačke funkcije, slobodno sudačko uvjerenje prilikom utvrdjivanja činjeničnog stanja i interpretacije zakona zagarantirani su Ustavnim odredbama, a tako u konkretnom slučaju ne predleži ne samo osnovana, nego upravo nema nikakve sumnje da u postupanju imenovanih sudaca, za koje oštećenik kao tužitelj zahtjeva provodjenje istrage, predleže elementi namjere i umišljaja kakvi se u zakonu traže za postojanje krivičnog djela iz čl. 223. KZH, pravilno je postupio prvostepeni sud kad je odbio zahtjev oštećenika kao tužitelja za provodjenje istrage.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 397. st. 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 3. ožujka 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papaš Branka, v.r.

mr. Zmajević Branko, v.r.