I Kž-565/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-565/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr Ružice kao predsjednika vijeća, te Čuljat Ilije, Primorac Vladimira, Potrebica Ante i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S. G., zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 25. lipnja 1992. K-460/92, u sjednici održanoj 13. kolovoza 1992. saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Turk Vladimira,

p r e s u d i o je:

Uvažava se žalba opt. S. G., preinačuje se prvostepena presuda u odluci o kazni, te se optuženik za krivično djelo za koje je tom presudom oglašen krivim na temelju čl. 236.f. st. 1. KZH, uz primjenu čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. Krivičnog zakona SFRJ, preuzetog po čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu se po čl. 50. st. 1. KZJ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 28. svibnja 1992. na dalje.

O b r a z l o ž e n j e :

Vojni sud u Osijeku je kao prvostepeni sud presudom od 25. lipnja 1992. K-460/92-13 opt. S. G. oglasio krivim da je počinio krivično djelo iz čl. 236.f. st. 1. KZH i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i u izrečenu kaznu uračunao po čl. 50. KZJ vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru od 28. svibnja 1992. pa dalje. Ujedno je optuženika po čl. 98. st. 1. u vezi čl. 95. st. 2. toč. 6. Zakona o krivičnom postupku, preuzetog temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("NN" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (ZKP) obavezao da nadoknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od ukupno 10.500 HRD.

Protiv prvostepene presude optuženik je po branitelju M. D., odvjetniku iz O., podnio žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da mu se izrekne najblaža moguća kazna.

Javni tužitelj Republike Hrvatske po 51. 370. st. 2. ZKP u podnesku od 4. kolovoza 1992. Ktž-917/92 predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i pobijana presuda potvrdi.

Drugostepeni sud ispitao je povodom žalbe optuženika prvostepenu presudu po službenoj dužnosti i nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka ili povrede krivičnog zakona koje se ispituju prema čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP.

Žalba je osnovana.

Prvostepeni sud, inače, pravilno je utvrdio i uzeo u obzir olakotne okolnosti kao što su dob optuženika, priznanje i njegovo ponašanje nakon počinjenja djela, ali te okolnosti nije dovoljno pozitivno vrednovao u korist optuženika, posebno onu okolnost daje dob optuženika već poodmakla i do sada ostavila negativnog traga u vidu narušenih funkcija vida i sluha, te zdravlja, što je prvostepeni sud saznao u toku glavne rasprave, a što je potkrijepljeno i ponuđenim dokazom - liječničkom svjedodžbom koja je priložena uz žalbu.

Tako shvaćena okolnost životne dobi, zajedno s ostalim navedenim okolnostima, kraj odsustva bilo kakove otegotne okolnosti, po stajalištu ovog drugostepenog suda utječe nužno na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o smanjenoj društvenoj opasnosti učinioca djela do te mjere da se te okolnosti moraju označiti kao osobito olakotne okolnosti, uslijed kojih se može očekivati ispunjenje svrhe krivičnih sankcija, i izricanjem blaže kazne od one koja je propisana u čl. 236.f. st. 1. KZH, dakle koje opravdavaju primjenu čl. 42. toč. 2. KZJ.

Slijedom iznijetih razloga ovaj.drugostepeni sud je po čl. 387. st. 1. ZKP odlučio da se žalba optuženika uvaži i prvostepena presuda preinači u odluci o kazni tako da se optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, smatrajući da će se i takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 5. i 33. KZJ.

U izrečenu kaznu po čl. 50. st. 1. KZJ trebalo je uračunati u drugostepenoj odluci i vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru i to, kako prema podacima u spisu proizlazi, od dana lišenja slobode 28. svibnja 1992. na dalje.

U Zagrebu, 13. kolovoza 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

Horvatinović mr Ružica, v.r.