II Kž-291/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 291/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Šibl Neve, kao predsjednice vijeća, te Vrbetić Vesne i Klarić-Baranović Senke, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. G. Ć. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi okr. L. I., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. lipnja 1997. br. Kv-422/97 (Kio-1368/97), u sjednici održanoj 10. srpnja 1997.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. L.I. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 187. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. L.I. temeljem zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, u tijeku istrage koja se protiv njega i okr. G.Ć. vodi zbog krivičnih djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da i dalje postoji zakonski osnov za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, kao što je već istaknuto u ranijoj odluci ovog Vrhovnog suda od 3. lipnja 1997. godine (list 128 spisa), okrivljenik je osnovano sumnjiv zbog dva teška krivična djela provale u zlatarske radnje, što s obzirom na način izvršenja djela i izrazitu visinu vrijednosti ukradenog nakita, doista upućuje na povećanu upornost počinitelja i njihovu izraženu kriminalnu volju. Zbog toga, a u kontekstu ranije osuđivanosti okrivljenika zbog istovrsnog krivičnog djela i to na dulju zatvorsku kaznu, te njegovu višekratnu prekršajnu kažnjavanost zbog skitnje i prekršaja protiv javnog reda i mira (list 88 spisa), očigledno proizlazi da postoje takove osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju bojazan da bi okrivljenik na slobodi mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Pri tome, točno je da je od ranije osuđivanosti okrivljenika prošao duži niz godina, međutim, s obzirom na druge osobite okolnosti konkretnog slučaja, okolnost ranije osuđivanosti okrivljenika samo je jedan od razloga koji u sklopu s drugim naprijed navedenim razlozima opravdava njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru.

Također, netočno se žalbom tvrdi da ne postoji osnovana sumnja o učinu inkriminiranih krivičnih djela, budući da je to pravomoćno utvrđeno rješenjem o provođenju istrage, a poglavito temeljem činjenice da je od okrivljenika i njegove vanbračne supruge P.R. oduzet dio nakita koji je kasnije prepoznat po oštećenim zlatarima.

Kako je u nastavku postupka državni odvjetnik dužan donijeti odluku sukladno čl. 165. st. 2. ZKP, to je zadržavanje okrivljenika u pritvoru do 23. srpnja 1997. godine u svemu opravdano. Budući da se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. srpnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Šibl Neva v.r.