Rev-1732/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Š., kojega zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 1998. godine broj Gž-5576/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 1995. godine broj Pn-1806/93, u sjednici održanoj dana 20. veljače 2002. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1732/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1732/01-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Š., kojega zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 1998. godine broj Gž-5576/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 1995. godine broj Pn-1806/93, u sjednici održanoj dana 20. veljače 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 49.920,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 1995. godine do isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 8.775,00 kn, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 62.080,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, a odbijena je i žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 29.056,00 kn do 49.920,00 kn.
Tužitelj je izjavio reviziju protiv dijela pravomoćne drugostupanjske presude kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za 19.400,00 kn zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih navoda, dosudi tužitelju i dalji trošak postupka srazmjerno uspjehu u parnici te trošak sastava revizije.
Tuženik nije odgovorio, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija je neosnovana.
Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju je pretrpio u štetnom događaju od 27. siječnja 1993. godine i u revizijskoj fazi postupka sporna je visina naknade za nematerijalnu štetu, jer tužitelj cijeni da mu je pravilnom primjenom odredbe čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) trebalo dosuditi s naslova pretrpljenih fizičkih bolova 15.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, a za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 40.000,00 kn.
Donoseći odluku o visini ovih oblika nematerijalne štete nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. ZOO pri čemu su imali u vidu kako karakter ozljeda (udarac, nagnječenje, podljev krvi te ogrebotine na glavi u predjelu čela i potres mozga, te udarac i nagnječenje desnog koljena), tako i trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova, straha te stupanj smanjenja životne aktivnosti od 20%. Nižestupanjski sudovi su cijenili dob tužitelja te njegovo zanimanje (električar) i posljedice koje se očituju u njegovom svakodnevnom životu, no također su imali u vidu cilj kome služi naknada nematerijalne štete te je iznos od 8.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, iznos od 7.500,00 kn za pretrpljeni strah a iznos od 30.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i po ocjeni ovog suda pravična novčana naknada za ove oblike nematerijalne štete.
Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je presuđeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 20. veljače 2002. godine.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v. r.