Kž-436/2016-3 · Županijski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Kž-436/16-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Pavičić i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. G. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139 st. 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući po žalbi okrivljenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, broj K-94/15 od 21. travnja 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 31. svibnja 2016. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba okrivljenog R. G., p r e i n a č u j e se prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa predmeta izdvaja kao nezakonit dokaz CD medij (list 15 spisa) na kojem je snimljen razgovor između okrivljenog R. G. i oštećenog B. S.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog R. G. da se iz spisa predmeta kao nezakonit izdvoji CD medij (list 15 spisa) na kojem je snimljen razgovor između okrivljenog R. G. i oštećenog B. S.

Protiv navedenog rješenja pravodobno je žalbu podnio okrivljenik po svom branitelju V. B., odvjetniku iz Z., uvodno navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijano rješenje preinači na način da se navedeni CD medij iz spisa predmeta izdvoji kao nezakonit dokaz.

Sukladno čl. 474 st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zagrebu na razmatranje. Žalba je osnovana.

S pravom ističe žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, tj. da je pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 10 st. 2 toč. 2 ZKP/08 te da se zbog toga predloženi dokaz neće smatrati nezakonitim.

Prije svega, valja napomenuti da u ovom kaznenom predmetu nije sporno da je oštećenik snimio razgovor s okrivljenikom a to je snimanje obavljeno bez naloga suca istrage te bez znanja i odobrenja okrivljenika.

Stajalište je prvostupanjskog suda da se, a kako se snimani razgovor vodio između dvije odrasle osobe, te s obzirom da se u razgovoru ne govori o socijalnom identitetu okrivljenika, njegovim emocionalnim vezama, osobnom razvoju, spolnom identitetu i drugim intimnim aspektima njegovog života, ne radi o aspektima njegove osobnosti, pa stoga sadržaj razgovora niti ne zadire u privatnost okrivljenika. Snimljen je razgovor u kojem su prijeteće riječi od strane okrivljenika upućene upravo oštećeniku i time nije ugrožena privatnost okrivljenika pa se, slijedom navedenog, niti ne radi o nezakonitom dokazu.

Međutim, suprotno ovakvom stajalištu prvostupanjskog suda, snimka razgovora sačinjena bez naloga suca istrage te bez znanja i pristanka osobe čiji se razgovor snima ima se smatrati nezakonitim dokazom u smislu odredbe čl. 10 st. 2 toč. 2 ZKP/08, a jer je u odnosu na okrivljenika taj dokaz pribavljen povredom Ustavom zajamčenih prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti zaštićenih odredbom čl. 35 Ustava Republike Hrvatske.

Taj oblik Ustavom RH proklamirane zaštite osobnog života, a sadržane u slobodi općenja nije moguće derogirati činjenicom što čin snimanja nejavnog razgovora ne predstavlja kazneno djelo iz čl. 143 st. 1 KZ/11. Također, ta zaštita nije ograničena niti na pitanje radi li se o privatnom razgovoru ili o razgovoru u okvirima obavljanja neke službene ili poslovne radnje (o čemu je stanovište zauzela i sudska praksa, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I KŽ-Us 31/12). Osim toga, za ocjenu pribavljanja takvog dokaza snimkom, nije odlučno ni tko je autor takve snimke, odnosno je li u pitanju državno tijelo ili se radi o fizičkoj osobi, jer je smisao zakonitosti pribavljanja dokaza u odnosu na osobu koja obavlja snimanje upravo u osiguranju zaštite osobnih prava i sloboda svake osobe od neovlaštenog snimanja.

Prema tome, u pravu je okrivljeni R. G. kad u svojoj žalbi ističe da se snimka razgovora sačinjena bez naloga suca istrage, te bez njegovog znanja da se razgovor s B. S. snima kao i bez njegovog pristanka na takvo snimanje, što sve nije sporno, dakle, kada je razgovor snimljen protivno zakonskim propisima, ima smatrati nezakonitim dokazom, u smislu odredbe čl. 10 st. 2 toč. 2 ZKP/08, jer je u odnosu na okrivljenog R. G. pribavljena povredom Ustavom zajamčenih prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, u smislu odredbe čl. 35 Ustava RH, i sve to bez obzira na činjenicu što se radilo o neslužbenom, odnosno privatnom razgovoru te neovisno o činjenici jesu li te snimke dostupne trećim osobama.

Točno je da su odredbom čl. 36 st. 2 Ustava RH dopuštene iznimke od slučaja predviđenog st. 1 Ustava RH koja propisuje da su sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčena i nepovrediva, kada je takvo snimanje dopušteno ("Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili povredu kaznenog postupka"). U takvim slučajevima odnosno kada se radi o dragovoljnom odricanju snimane osobe od Ustavnom RH zaštićene privatnosti, te kada je snimanje obavljeno na temelju naloga istražnog suca, odnosno suca istrage (pri čemu su zakonom propisana ograničenja kada se takav nalog može donijeti), snimka se može koristiti kao dokaz, a za što u konkretnom slučaju nema uvjeta. Međutim, i u slučaju dopuštene iznimke iz čl. 36 st. 2 Ustavom RH, treba napomenuti da zakonodavac ne pravi razliku između privatnog i službenog razgovora.

Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu ispunjene niti pretpostavke za primjenu čl. 10 st. 3 ZKP/08, a koja predstavlja izuzetak od pravila iz st. 1 istog članka, da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), pa je to iznimno dopušteno samo pod uvjetom da se radi o dokazima pribavljenim kršenjem određenih temeljnih prava iz čl. 10 st. 2 toč. 2 ZKP/08 (povredom prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života) i da se radi o kaznenom postupku za teške oblike kaznenih djela iz nadležnosti županijskog suda, kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava.

Stoga je, slijedom svega izloženog, a prihvaćanjem žalbe okrivljenika, valjalo kao nezakonit dokaz izdvojiti iz spisa predmeta navedeni CD (list 15 spisa) na kojem je snimljen razgovor između okrivljenog R. G. i oštećenog B. S., a kao nezakonit dokaz u smislu odredbe čl. 10 st. 2 toč. 2 ZKP/08.

Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, a sukladno odredbi čl. 492 st. 4 ZKP/08, nije utvrđeno da su počinjene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 494 st. 3 toč. 3 ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. svibnja 2016. godine

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sanja Bračić, v.r.

Lidija Vidjak, v.r.