Rev-3281/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3281/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. i V. S., oboje iz O., zastupanih po punomoćnici Z. Z.-B., odvjetnici iz Z., protiv tuženog B. B. iz T., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. lipnja 1995. godine, br. XXI Gž-639/95., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 1994. godine, br. P-2746/93., u sjednici vijeća održanoj dana 5. listopada 1999. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, te ukidaju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. lipnja 1995. godine, br. XXI Gž-639/95. i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 1994. godine, br. P-2746/93. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, da mu je tuženik dužan platiti 38.400 DEM s kamatama.

Drugostupanjski Županijski sud u Gradu Zagrebu odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda dragog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinaku na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Iz činjenice da je došao u prostorije poduzeća M. d.o.o. Z., kojeg je tuženik osnivač i direktor, povodom oglasa u tisku tog poduzeća, te daje na potvrdi o predaji novca pečat poduzeća nižestupanjski sudovi utvrđuju da je ugovor s tužiteljima sklopilo poduzeće M. d.o.o. Z.. Slijedom toga da tuženik kao osnivač poduzeća ne odgovara za obveze poduzeća (čl. 104. st. 2. tada važećeg Zakona o poduzećima - "Narodne novine", br. 53/91.). Prema odredbi čl. 104. st. 2. tada važećeg Zakona o poduzećima članovi društva ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva.

Međutim, onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član dioničkog društva, ovdje njegov osnivač i direktor, ne odgovara za obveze društva, ne može se pozivati da po zakonu ne odgovara za te obveze.

Za sada se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da ovdje nije bilo zloupotrebe prava od strane tuženika kao osnivača tvrtke M. d.o.o. Z., o kojoj govori čl. 13. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91. - u daljnjem tekstu: ZOO), kao i da na takovu zloupotrebu tužitelji nisu ukazivali.

Navodi tužbe i ono što je tužitelj iskazao kao stranka upravo upućuju da tužitelji ukazuju na takvu zloupotrebu pravu od strane tuženika kao osnivača i direktora poduzeća M. d.o.o Z..

Tako tužitelji tvrde da su dobili obećanje da će ugovori o zajmu biti zaključeni s određenim osobama, a da nisu dobili ni jedan ugovor, iako su ugovori trebali biti zaključeni u roku od 8 dana ili tužiteljima vraćen novac, što bi upućivalo da tužitelji ukazuju na zloupotrebu prava.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 13. ZOO, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno, a zbog toga nema uvjeta za eventualnu preinaku pobijanih presuda, a stoje razlog za ukidanje pobijanih presuda (čl. 395. st. 2. ZPP).

Napomenuti je da u ponovnom postupku treba ocijeniti i okolnost da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao navode tužbe pod I. i II., a to su navodi koji govore o davanju novca tuženiku kao i da je tuženik trebao vratiti novac, a da je tek kasnije u tijeku parnice istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, te da kao osnivač i direktor poduzeća sa ograničenom odgovornošću ne odgovara za obveze tog poduzeća.

Naprijed navedeno sve s obzirom na odredbu čl. 221. st. 2. ZPP.

Isto tako treba ocijeniti činjenicu da je tuženik bio u istražnom zatvoru u vrijeme podnošenja tužbe, te daje i pokušana dostava tužbe putem Istražnog zatvora Okružnog suda u Zagrebu, a ovo u sklopu eventualne zloupotrebe okolnosti da kao dioničar, odnosno direktor i osnivač ne odgovara za obveze poduzeća zavisno od toga zbog čega je vođen kazneni postupak i što je utvrđeno u tijeku tog postupka.

Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 5. listopada 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.