Revr-1723/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1723/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz P., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. Z. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-633/11 od 7. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-969/09 od 23. prosinca 2010., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je odluka tuženika od 27. ožujka 2009. kojom je otkazan tužiteljev ugovor o radu nezakonita, kao i da se tužitelja vrati na posao „Teklić manipulant“ te mu plati naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza - dospjelih iznosa plaće u iznosu od 75.840,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - u nastavku teksta: ZPP) podnio je tužitelj pozivajući se na sve razloge sadržane u članku 385. ZPP-a. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje napadnute presude u skladu s revizijskim navodima.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu drugostupanjska presuda donesena je 7. lipnja 2011. slijedom čega se na temelju članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11) u postupku po reviziji primjenjuje novelirani članak 392.a ZPP-a, prema kojem revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj se u reviziji poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da nižestupanjski sudovi nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i proturječni.

Protivno navodima revidenta pobijana presuda nema nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje, a drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Predmet spora je radno-pravni zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti redovitog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja kao i zahtjeva za vraćanje na posao uz plaćanje naknade za neisplaćenu plaću.

U postupku koji je prethodio reviziji, utvrđeno je da je tužitelj dana ... 2009., obavljajući poslove radnog mjesta „Teklić manipulant“ prilikom dostave elektrokemijskog sigurnosnog kofera s novcem u trezor P. b. Z., iako propisno educiran, postupio protivno Uputama za siguran prijevoz i prijenos vrijednosnih pošiljaka i korisničkim uputama za elektrokemijski kontejner za transport novca („O.“) jer je ostavio navedeni kofer s novcem bez nadzora u prostorijama porte rečene banke, radi čega se aktivirao alarm sigurnosnog kofera. Tužitelj je prema rečenim uputama morao stalno držati pritisnut mikroprekidač kofera te nije smio ispuštati sigurnosni kofer na pod neovisno od ponašanja djelatnika banke u čije je ulazne prostorije donesena navedena pošiljka.

Također je utvrđeno da je tužitelj prije tog događaja, odnosno ... 2008. bio pismeno upozoren od strane tuženog poslodavca na kršenje radnih obveza s mogućnošću otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza zbog događaja od ... 2008., kada je tužitelj radeći u svojstvu punjača bankomata odložio ključeve na bankomat koji se punio i potom otišao s tim da su ključevi bankomata ostali na tom bankomatu.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev utvrđujući da je tužitelj opisanim ponašanjem u svezi s elektrokemijskim koferom doveo u opasnost vrijednosnu pošiljku smještenu u navedeni kofer te istodobno narušio ugled poslodavca, stoga zaključuju da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa te da je tuženik, sukladno članku 107. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 - pročišćeni tekst, u nastavku teksta: ZR), odnosno članku 113. stavak 1. podstavak 3. ZR-a, imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu s tužiteljem.

Na osnovi takvog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi osnovano odbili tužbeni zahtjev pravilno primjenjujući odredbe iz članka 106. stavak 1. podstavak 3. i članka 110. ZR- a (u pročišćenom tekstu to su odredbe iz članka 113. stavak 1. i članka 117. ZR) jer je poslodavac u ovom postupku nesumnjivo dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz u skrivljenom ponašanju tužitelja od ... 2009., koje je predstavljalo ponovljeno kršenje radnih obveza unatoč pismenom upozorenju na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza.

Pritom, na pravilnost i zakonitost pobijanih presuda ni u čemu ne utječe okolnost da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na zakonsku odredbu koja je na snazi tek od 1. siječnja 2010., tj. na članak 107. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11) jer je iz sadržaja pobijanih presuda sasvim jasno o kojim se pravnim normama radi.

Prema tome, kako je u postupcima koji su prethodili reviziji pravilno utvrđeno da tuženikov otkaz nije nezakonit jer je u zakonom predviđenom postupku i na temelju opravdanog razloga poslodavac otkazao tužiteljev ugovor o radu, to su nižestupanjski sudovi osnovano utvrdili da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Revizijski navodi tužitelja u kojima se izrijekom ističe da činjenično stanje nije u potpunosti i istinito utvrđeno te ocjenjuje ponašanje drugih sudionika spornog događaja kroz „pravilnik o ponašanju djelatnika banke prilikom dolaska posade s pošiljkom“ predstavljaju razloge kojima se upire na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje – zbog kojih se revizija ne može izjaviti (članak 385. ZPP).

Iz navedenih je razloga, primjenom članka 393. ZPP-a valjalo odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 5. lipnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.