Psz-274/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 274/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenih B.A., D.S., H.A., H.S. i M.M., svi zastupani po E.T., odvjetniku iz D., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 7.IX. 1992. br. J-548/92, radi prekršaja iz čl. 8. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenih protiv rješenja Suca za prekršaje općine Split od 28.VII. 1992. br. J-960/92, kojim je kažnjeni B.A. kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 35.000 dinara, a kažnjeni D.S., H.A., H.S. i M.M. novčanom kaznom u iznosu od 40.000 dinara svaki, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 8. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrde da su u provedenom postupku nezakonito oglašeni krivima, jer nisu počinili prekršaj za koji su kažnjeni. Tvrde da se njihovo kažnjavanje temelji na nepreciznim i kontradiktornim svjedočkim iskazima, pa predlažu da Vrhovni sud Hrvatske njihov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenih, a niti u pogledu izrečenih kazni.

Prema ocjeni ovoga suda pravilno je utvrdilo Republičko vijeće za prekršaje da je djelo kažnjenih u cijelosti u provedenom postupku dokazano izvršenim saslušanjem kažnjenih i svjedoka B.A., V.I. i P.P.. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47. Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovog suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da su kažnjeni počinili djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjenih iznesen u zahtjevu za sudsku zaštitu da su u provedenom postupku nezakonito oglašeni krivima jer nisu počinili prekršaj za koji su kažnjeni, budući da protivno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Ni njihova tvrdnja da se njihovo kažnjavanje temelji na nepreciznim i kontradiktornim svjedočkim iskazima nije osnovana, budući da je ovaj sud pregledom spisa utvrdio protivno.

Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja djelo kažnjenih pravilno je pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečene kazne odmjerene su u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nisu prestroge, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 15. listopada 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. E.T., odvjetnik, S.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).