Rev-3588/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3588/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. osiguranje d.d. R., F. I., P., kojeg zastupa punomoćnik R. F., odvjetnik iz P., protiv tuženika J. K. kojeg zastupa punomoćnica G. K., odvjetnica iz P., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-355/99-2 od 21. lipnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli broj P-641/97-15 od 7. prosinca 1998. godine, u sjednici održanoj dana 14. svibnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su raskinuti ugovor o osiguranju života zaključen između stranaka dana 7. listopada 1991. godine na rok od 12 godina i ugovor o dopunskom osiguranju od nesretnog slučaja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju, a ni nadležni državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno činjenično stanje sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo.

U provedenom postupku utvrđeno je da su stranke sklopile dana 7. listopada 1991. godine Ugovor o osiguranju života na rok od 12 godina s mjesečnom premijom od 300 DEM u dinarskoj protuvrijednosti na dan isplate, i da su još sklopile dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja s mjesečnom premijom od 76 DEM, te takvo osiguranje za dnevnu naknadu od 188 DEM s mjesečnom premijom od 47 DEM u dinarskoj protuvrijednosti, a kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P- 1819/92-18 od 11. studenog 1993. godine kojom je tužitelju i naloženo da tuženiku izda policu osiguranja takvog sadržaja. Utvrđeno je da je tuženik na ime premije platio iznos od 7.124 tadašnjih dinara (taj iznos tuženik je vratio tužitelju dana 13. studenog 1991. godine) i da osim te svote više nije ništa platio tužitelju po osnovi tih ugovora o osiguranju. Nije sporno da se osigurani slučaj dogodio dana 22. kolovoza 1992. godine kada je tuženik zadobio tjelesne ozljede padom s konja prilikom konjičkog natjecanja.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo. U pitanju su ugovori o osiguranju osoba, kojim ugovorima je prema čl. 942. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/96, dalje: ZOO) obuhvaćeno osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja. Pravila o posljedicama neplaćanja premije za ta osiguranja sadržana su u čl. 945. ZOO. Posljedice su različite ovisno o tome je li se osigurani slučaj dogodio ili nije. Prije nego se osigurani slučaj dogodio osiguratelj može izjaviti na način i pod uvjetima propisanim u čl. 945. st. 2. ZOO da smanjuje osiguranu svotu ako su dotle plaćene barem tri godišnje premije, a u suprotnom slučaju da raskida ugovor. Ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja ugovorene svote, smatra se kao da je ugovorena svota smanjena odnosno da je ugovor raskinut, prema tome da li su premije bile plaćene barem za tri godine ili ne (čl. 945. st. 3. ZOO). U konkretnom slučaju plaćena je jedna premija, pa posljedica može biti samo raskid ugovora. Kako ugovor nije raskinut izjavom osiguratelja prije osiguranog slučaja (22. kolovoza 1992. godine), to je nakon toga sukladno odredbi čl. 945. st. 3. ZOO raskid nastupio po samom zakonu. Odredba jednakog sadržaja sadržana je i u tužiteljevim Općim uvjetima za osiguranje života (čl. 10. st. 4.), koji su bili u primjeni od 1. siječnja 1991. godine, dakle u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju.

Tvrdnje iznesene u reviziji da je tuženik pokušavao plaćati premije, ali da je tužitelj odbijao primiti uplatu, nisu razmatrane jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Valjalo je zbog rečenih razloga temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. svibnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.