Gž-3391/2012-5 · Županijski sud u Puli - Pola



Posl. br. Gž-3391/12-5

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Melihe Bahtijarević-Pekić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ljiljani Kaluđerović, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika 1. MO iz [adresa] i 2. UO iz [adresa]

(2193), 14/2-4

[adresa] ([adresa]), oboje zastupani po punomoćniku Dinku Matijaševiću, odvjetniku iz Osijeka, radi povrata nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-2735/10-27 od 17. kolovoza 2012. godine, u sjednici održanoj 18. studenog 2013. godine,

r i j e š i o j e

Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se točka I. i VI. presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-2735/10-27 od 17. kolovoza 2012. godine – i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

O troškovima cjelokupnog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Pobijanom presudom zbog ogluhe poništena je punomoć koju je tužitelj dao pokojnoj LO i koja je ovjerena kod javnog bilježnika Alide Crljenica iz [adresa] pod brojem Ov-88/10 od 07. siječnja 2010. godine, kao i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 03. ožujka 2010. godine zaključen temeljem navedene punomoći, pa je Općinskom sudu u Zlataru, Zemljišno-knjižnom odjelu u Donjoj Stubici naloženo temeljem te presude upisati pravo vlasništva na ime tužitelja na ½ dijela svakog od tuženika (odnosno ukupno na ½ dijela) kč. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I.). Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu utvrđenja da je tužitelj s pokojnom LO izvršio diobu izvanbračne stečevine izjavom od 08. siječnja 2010. godine temeljem koje je postao suvlasnik ¼ dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u tome dijelu utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju od 22. siječnja 2010. između pokojne LO i tuženika MO (točka II.), kojim tužitelj traži da se tuženiku MO naloži izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva na ¼ dijela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka III.), kojim traži utvrđenje ništetnom izjave njega i pokojne LO od 08. siječnja 2010. kojom je izvršena dioba izvanbračne stečevine (toč. IV.), kojim traži poništenje rješenja o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik Divna Perković iz [adresa] pod brojem O-916/10 u dijelu tuženikovih naslijeđenih dijelova od ½ dijela kč. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nalog za izdavanje tuženicima tabularne isprave (toč. V.). Tuženicima je naloženo solidarno isplatiti tužitelju parnični trošak od 3.125,00 kuna u roku 15 dana (toč. VI.), dok je u ostalom dijelu zahtjev za isplatom troška odbijen, kao i zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova (toč. VII. i VIII.).

Pravovremenom žalbom tu presudu u točci I. i VI. pobijaju tuženici, zbog apsolutne bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer ne postoji niti jedna pravno relevantna činjenica temeljem koje je sud mogao poništiti punomoć danu od strane tužitelja pokojnoj LO, kao ni osnove za poništenje ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključene na temelju navedene punomoći a koja je uredno ovjerena kod javnog bilježnika, nakon njezine smrti. Ukoliko se radi o prijevari, kako to cijeni sud prvog stupnja, elementarno je pravo omogućiti onome kojega se proziva za prijevaru sada pok. LO, da se očituje na sve navode tužitelja i provedene dokaze jer ista bi imala pravo na tzv. dokaz o protivnom, budući je učesnik određenog građansko-pravnog odnosa. Obzirom na temeljno načelo procesnog prava u traženju istine, sud je bio dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice od kojih zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa specifični uvjet ovog postupka je činjenica da je LO pokojna, dovode do toga da nije moguće postići onaj stupanj istinitosti i spoznaje koji bi bio dostatan za donošenje pobijane presude jer razlozi pravne sigurnosti nalažu sudu omogućiti protivnoj stranci da zauzme stav o provedenim dokazima koji ga terete. Pobijanom presudom sud prvog stupnja umanjuje imovinu tuženika na bazi prijevare pokojne LO prema tužitelju koja se na isto ne može očitovati, kao što se na isto ne mogu očitovati ni tuženici.

Predlažu preinačenje pobijane presude i odbijanje tužitelja sa tužbenim zahtjevom iz točke I., kao i odbijanje sa parničnim troškom uz priznanje troška specificiranog podneskom te troška sastava žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelj smatra neosnovanim žalbene navode jer ni jedan od tuženika koji su evidentno uredno primili tužbu nisu dali odgovor u ostavljenom roku. Iako se pozivaju na apsolutne bitne povrede i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz žalbe je vidljivo da je ista podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zaboravljajući da su na očitovanje pozvani tuženici koje to svoje pravo nisu iskoristili zbog čega se i smatra da su prešutno priznali tužbu i time su ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

Žalba tuženika je osnovana ali iz drugih materijalno pravnih razloga.

Sud prvog stupnja je u ovom predmetu, predmnijevajući da su za to ostvarene sve zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 331.b. ZPP-a, da je tuženicima tužba na odgovor pravovremeno i pravilno dostavljena na koju oni nisu dostavili odgovor, donio presudu zbog ogluhe kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i to u pobijanoj točci I. presude kojom je poništena punomoć koju je tužitelj dao pok. LO, ovjerena kod javnog bilježnika, kao i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 03. ožujka 2010. godine, uz nalog upisa prava vlasništva tužitelja na ½ dijela svakog od tuženika na nekretninama kč. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Prema odredbi čl. 331b. ZPP-a, presuda zbog ogluhe donosi se u situaciji kada tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, na način da se prihvati tužbeni zahtjev, ali uz pretpostavku udovoljenja uvjetima propisanim u stavku I. točci 1-4. te odredbe, a prije svega da su tuženicima tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, kao i da ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu.

Sud prvog stupnja je tužbu zajedno sa prilozima dostavio prvotuženiku na odgovor, a dostava je vraćena sa napomenom da je obaviješten i nije podigao pošiljku 02.06.2011. godine. Nakon toga je od strane MUP PU Istarske Policijske postaje Pula zatraženo uvjerenje o prebivalištu za prvotuženika, koje je dostavljeno 03.08.2011. godine, pa je od strane prvostupanjskog suda prvotuženik pozvan 24.08.2011. godine da u roku od 30 dana od dana primitka poziva podnese pisani odgovor na tužbu, uz propisno upozorenje, ako ne podnese pismeni odgovor da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev – presudu zbog ogluhe, i ta je dostava vraćena 26.08.2011. godine uz napomenu da je prvotuženik obaviješten i pošiljku nije podigao. Nakon toga je dostava poziva na odgovor na tužbu izvršena prvotuženiku putem oglasne ploče u smislu odredbe čl. 143. ZPP-a, pa kako do dana donošenja pobijane presude nije podnio odgovor na tužbu, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i sukladno odredbi čl. 331. toč. b. ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe.

Međutim, po ocjeni ovog suda, prije stavljanja poziva na oglasnu ploču, sud prvog stupnja je u smislu odredbe čl. 143. st. 2. ZPP-a bio dužan dostavu još jednom pokušati prema odredbama čl. 141. ZPP-a, nakon isteka roka od 30 dana, pa tek ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava se može obaviti stavljanjem na oglasnu ploču suda.

Budući je sud propustio postupiti prema odredbi čl. 143. st. 2. ZPP-a odnosno nakon 30 dana još jednom pokušati obaviti dostavu poziva za odgovor na tužbu (obzirom da je po pribavljenim podacima iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova dostava pokušana samo jednom – i to dana 24.08.2011. godine, nije ostvarena pretpostavka iz čl. 331b. st. 1. toč. 1. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe jer je zato potrebno da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.

Pored toga, na oglasnu ploču poziv za dostavu odgovora na tužbu stavljen je 13.09.2011. godine dok je isti skinut sa oglasne ploče 22.09.2011. godine, a od kojega roka je počeo i teći rok od 30 dana za podnošenje pisanog odgovora na tužbu. Tuženici su 27.09.2011. godine podneskom obavijestili sud da prvotuženik nije dobio tužbu ali je saznao od drugotužene koje je zaprimila tužbu da se vodi postupak, a obzirom je na radu u Njemačkoj ovlastio je punomoćnika koji je zatražio dostavu tužbe na odgovor. Istim podneskom upućuje da je i prije podnošenja tužbe imao saznanja uvidom u zk. izvadak o upisanoj privremenoj mjeri zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, na što je uložio zahtjev za povrat i žalbu na rješenje o određivanju privremene mjere, pa iz takvih navoda kao i postupanja prvotuženika ne može se izvući zaključak da ne postoje opće poznate okolnosti koje bi tuženika spriječili na podnošenje odgovora na tužbu jer javljanjem sudu uz zahtjev da mu se dostavi tužba radi podnošenja odgovora i očitovanja, nije ispunjena pretpostavka presumpcije njegovog prešutnog priznanja o ispravnosti navoda tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao što se ni iz takvog ponašanja ne može se zasnovati predmnijeva njegove pasivnosti jer je time i na posredan način osporio navode odnosno pozivanje iz tužbe.

Kada se tužbom traži utvrđenje, odnosno poništenje ugovora o kupoprodaji uz upis prava vlasništva tužitelja na suvlasničkom dijelu svakoga od tuženika kao zakonskih nasljednika pok. LO, isti imaju položaj jedinstvenih suparničara. Stoga se i rokovi za obavljanje određene parnične radnje za jednog od suparničara mogu protezati i poduzeti sve dok za jednog od njih teče rok za poduzimanje iste parnične radnje, a obzirom da se radi o postupku koji se mora na jedinstveni način riješiti za jednog i drugog suparničara, tada se propusti u odnosu na prvotuženika odnose i na drugotuženu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Stoga, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st.2. ZPP-a), ocjena je ovog suda da nisu ispunjene materijalno pravne pretpostavke iz odredbe čl. 331.b. st. 1. toč. 1. ZPP-a, pa je valjalo prihvatiti žalbu žalitelja i ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a o trošku parničnog i žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

U Puli-Pola, 18. studenog 2013. godine

Predsjednica vijeća

Nataša Babić