Pr-3350/2019-70 · Općinski radni sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3350/2019-70

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zrinku Markoti, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska 32, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Zrinka Markote, punomoćnice tuženika zaposlenice OĆ, te punomoćnika umješača zaposlenika MĆ, dana 18. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.067,16 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 2.030,00 eura teku od 12. prosinca 2019. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete od 37,16 eura od 18. srpnja 2025. do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.078,37 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 37,16 eura, tekućih od 12. prosinca 2019. do 18. srpnja 2025.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.696,55 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 18. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.478,45 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. prosinca 2019. navodi da je bivši zaposlenik tuženika te da je u mirovini, a radio je na radnom mjestu vozača autobusa. Tužitelj navodi da je dana 5. veljače 2018. oko 20.00 sati ozlijeđen prilikom rada u redovnom radnom vremenu na radnom mjestu vozača autobusa kod tuženika. Naime prilikom ukrcaja putnika na autobusnom terminalu u Paromlinskoj ulici 2 (na izlazu iz pothodnika koji vodi od Glavnog kolodvora) tužitelj je opomenuo jednog putnika da kupi odnosno pokaže autobusnu kartu na što ga je on udario u prsa, a tužitelj je pao na leđa lupivši glavom o pod i kratkotrajno je izgubio svijest. Putnik odnosno muškarac koji je udario tužitelja se udaljio s lica mjesta. Tužitelj je nakon kraćeg vremena nastavio rad odnosno vožnju autobusa na liniji Glavni kolodvor - Novi Jelkovec, ali mu je tokom vožnje pozlilo i zatražio je medicinsku pomoć te je kolima hitne pomoći odveden na pregled u KB Dubrava gdje je obavio nekoliko pregleda, a liječenje je nastavio i u kasnijem periodu. U toku liječenja tužitelju je postavljena dijagnoza potresa mozga, a zdravstveno stanje mu se u nekoliko navrata i pogoršavalo. Kao posljedicu nezgode tužitelj je više od dva mjeseca proveo na bolovanju te i dalje osjeća učestale glavobolje. Tužitelj slijedom navedenoga zahtjeva od tuženika naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti, odnosno pretrpljenih ozljeda, te naknadu imovinske štete zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, i to za pretrpljene tjelesne boli 7.000,00 kn / 929,06 eura (Fiksni tečaj konverzije. 7,53450), za pretrpljeni strah 7.000,00 kn / 929,06 eura, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 7.000,00 kn / 929,06 eura, za tuđu pomoć i njegu 1.500,00 kn / 199,08 eura, te za troškove liječenja 1.200,00 kn / 159,26 eura, odnosno sveukupno potražuje iznos od 23.700,00 kn / 3.145,53 eura naknade imovinske i neimovinske štete.

Podneskom od 24. lipnja 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 26. svibnja 2021. na način da od tuženika potražuje ukupan iznos od 19.480,00 kn / 2.585,44 eura naknade imovinske i neimovinske štete, a podneskom od 1. travnja 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev, u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja sudskog vještaka, na način da konačno potražuje za pretrpljene tjelesne boli 796,33 eura, za pretrpljeni strah 796,33 eura, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 600,00 eura, za tuđu pomoć i njegu 37,16 eura, i to po cijeni sata od 20,00 kn / 2,65 eura po satu, te za troškove liječenja 159,26 eura, odnosno sveukupno potražuje iznos 2.389,08 eura naknade imovinske i neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2019. do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je upitna dinamika štetnog događaja te da potvrda PU Zagreb broj 511-19-34/EDD-301/18 od 21. veljače 2018. nije dokaz da se štetni događaj doista dogodio, nego samo potvrđuje činjenicu da je tužitelj prijavio štetni događaj u kojemu bi on bio napadnut od strane nepoznatog muškarca. Nadalje, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva po svim kvalifikatornim osnovama, obzirom na vrstu i karakter ozljede, činjenicu da navedena ozljeda nije priznata kao ozljeda na radu jer nije potvrđena kliničkim pregledima psihijatra te se ne može uzročno-posljedično povezati s radnim procesom, obzirom navedeni događaj sam po sebi nije dovoljan da uzrokuje psihičku bolest. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud donese presudu kojom će tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovane. Zaključno, tuženik navodi kako s osigurateljem Croatia osiguranjem d.d. ima zaključenu generalnu policu osiguranja broj [broj police osiguranja] te generalnu policu broj [broj police], stoga predlaže da se isti obavijesti o parnici radi eventualnog stupanja u parnicu u svojstvu umješača.

3. Na prijedlog tuženika u odgovoru na tužbu sud je dopisom od 15. rujna 2020. sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, dalje u tekstu ZPP), obavijestio Croatia osiguranje d.d., Zagreb, o otpočetoj parnici u ovoj pravnoj stvari, radi eventualnog stupanja u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika (str. 49 spisa). Croatia osiguranje d.d. je podneskom od 23. rujna 2020. obavijestio sud da ima pravni interes za stupanje u parnicu u svojstvu umješača, s obzirom da tuženik sa Croatia osiguranjem d.d. ima sklopljenu policu od odgovornosti prema djelatnicima, stoga predlaže sudu da prihvati njegovo mješanje na strani tuženika. Slijedom navedenoga sud je rješenjem poslovni broj Pr-3350/2019-14 od 2. listopada 2020., na temelju čl. 206. i 207. ZPP-a dopustio sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika u ovoj parnici.

4. Umješač Croatia osiguranje d.d. u podnesku od 23. rujna 2020. navodi da se pridružuje svim navodima i prigovorima tuženika. Navodi da svi opisi štetnog događaja potječu isključivo od tužitelja pa konkretnog dokaza o nastupu i dinamici štetnog događaja nema. Predlaže sudu da odbije tužbu s tuženim zahtjevima u potpunosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

5. Tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi, od tuženika potraživao naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 23.700,00 kn / 3.145,53 eura zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. U podnesku od 24. lipnja 2021. kojim je specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i troškova liječenja, ukupno 19.480,00 kn / 2.585,44 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2019. do isplate. S obzirom da se umješač na strani tuženika u podnesku od 16. srpnja 2021., u zakonskom roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (14. srpnja 2021., poleđina str. 99 spisa) izričito usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je utvrdio da sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a djelomično povlačenje tužbe nije dopušteno, te je meritorno odlučio o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 23.700,00 kn / 3.145,53 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 12. prosinca 2019. do isplate.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u platnu listu tužitelja (str. 3 spisa), potvrdu PU Zagrebačke od 21.02.2018. o prijavi štetnog događaja (str. 4 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 8-23 spisa), police osiguranja tuženika kod umješača (str. 31-37 spisa), Rješenje HZZO-a od 06.04.2018. (str. 38-39 spisa), saslušao je i tužitelja na ročištu održanom dana 18.01.2021. (str. 56-58 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Davorke Paladino od 26.05.2021. (str. 64-66 spisa), u dopunsko očitovanje vještaka od 12.04.2023., 23.10.2023. i 04.04.2025. (str. 121, 134, 198-199 spisa) te je i saslušao sudskog vještaka dr. Davorku Paladino na ročištu održanom dana 03.05.2022. (str. 94-96 spisa), izvršio je uvid u sudsku praksu (str. 82-85, 97-99, 110- 112, 137-143 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja dostavljenu na CD/u (str. 117, 130, 180 i 190 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 148-179 spisa, kao i prilog spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. ZPP-a. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed štetnog događaja od 5. veljače 2018. kada je tužitelj pretrpio ozljede tijekom redovitog rada kod tuženika.

9. U postupku nije sporno da je tužitelj NĆ u vrijeme nastanka štetnog događaja zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozač autobusa. Sporan je nastanak štetnog događaja, posljedice nastale kod tužitelja, odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU Zagrebačka VIII Policijska postaja Zagreb od 21. veljače 2018. (str. 4 spisa) utvrđeno da je da se istom potvrđuje da je dana 5. veljače 2018. putem OKCP-a PUZ-e navedena policijska postaja zaprimila dojavu od strane tužitelja da je napadnut od strane nepoznatog muškarca na terminalu ZET-a, u [adresa]. Nadalje se navodi kako je naznačenog datuma oko 20.00 sati na ulazu u autobus prilikom ukrcaja putnika, nepoznati muškarac ušao u autobus ne plativši voznu kartu, nakon čega je vozač spomenutog autobusa, ovdje tužitelj, istoga upozorio da na uvid preda voznu kartu, na što je nepoznati muškarac zatvorenim dlanom ruke, udario tužitelja u predjelu prsa, nakon čega se udaljio u nepoznato. Istoga dana u 21.38 sati, putem telefona, vozač autobusa NĆ, ovdje tužitelj, zatražio je intervenciju policije i djelatnika Hitne medicinske pomoći Grada Zagreba, navodeći da mu je pozlilo prilikom vožnje autobusa u smjeru Novog Jelkovca, nakon naprijed opisanog događaja, te je isti na adresi u [adresa], terminal ZET-a, u 21.50 sati, pregledan po dr. N i od strane djelatnika HMP prevezen u KB Dubrava, gdje su po dr. O konstatirane lake tjelesne ozljede.

11. Uvidom u Prijavi o ozljedi na radu za tužitelja (str. 5-6 spisa) utvrđeno je da se ozljeda dogodila na redovitom radu tužitelja kao vozača autobusa kod tuženika dana 5. veljače 2018. u 20,05 sati, i to na terminalu Glavni kolodvor, a navedenog dana radno vrijeme tužitelja bilo je od 17,10 do 20,10 sati, i to na način da je tužitelj zatražio od putnika kartu, a nakon čega ga je isti udario u prsa tako da je pao na pod i vjerojatno udario glavom o nešto. U prijavi se navodi da je obavljen očevid od strane policije PP Trnje, te da je tužitelju nakon ozljede bila pružena prva pomoć u Kliničkoj bolnici Dubrava.

12. Rješenjem HZZO-sa od 6. travnja 2018., Klasa: UP/I-502-03/18-02/927, Urbroj: 338-21-08-18-4, koje prileži spisu (str. 38-39 spisa) tužitelju ozljeda od 5. veljače 2018, izražena prema MKB-10 klasifikaciji šifrom F43.0. nije priznata ozljedom na radu, stoga tužitelju nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. U obrazloženju citiranog rješenja navodi se da liječničko povjerenstvo zavoda svojim stručnim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 3. travnja 2018. ocjenjuje da se dijagnoza koju navodi izabrani doktor medicine i to F.43.0. ne može uzročno posljedično povezati sa opisanim događajem od 5. veljače 2018. i ne može se priznati ozljedom na radu jer nije potvrđena kliničkim pregledom psihijatra od 6. veljače 2018., odnosno navedeni događaj nije sam po sebi dovoljan da izazove psihičku bolest, stoga se tužitelju ozljeda izražena šifrom F.43.0. prema MKB-10 klasifikaciji ne priznaje ozljedom na radu.

13. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja, saslušanja istog, kao i iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Davorke Paladino specijalista neurologije.

14. Na ročištu glavne rasprave 18. siječnja 2021. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 56 spisa), koji tom prilikom u bitnome navodi da je 5. veljače 2018. vozio na relaciji Glavni kolodvor-Novi Jelkovec, te je došao ranije na stanicu na Glavnom kolodvoru i otvorio je ulaz na prednja vrata autobusa. Tužitelj navodi da je stajao na vratima autobusa, te je u tom trenutku došao mladić bez pozdrava koji je samo prošao, a tužitelj ga je tada upozorio da treba pokazati kartu na što se mladić samo okrenuo i iz čista mira tužitelja udario u prsa. Tužitelj je uslijed udarca pao na pod i bio nekih 2 do 3 minute u nesvijesti. Kada se ustao sa poda tužitelj navodi da više nikoga nije bilo u busu, a njega je počela boljeti glava, no odlučio je ipak nastaviti voziti za Novi Jelkovec, no kada je tamo stigao počeo je povraćati i tada je pozvao policiju, oni su mu rekli da doveze autobus do Glavnog kolodvora, što je on učinio i tamo ga je policija dočekala. Oni su zvali hitnu te ga je hitna odvezla u bolnicu u Dubravi gdje su mu napravili kompletne pretrage i snimanje glave i prsa. Tužitelj navodi da se liječio u Dubravi, a kasnije da ga je njegova obiteljska liječnica poslala kod psihijatra na Rebro jer je imao problema sa spavanjem. Tužitelj navodi da je išao i privatno u bolnicu Sveta Katarina jer gdje god je došao na pregled morao je čekati par mjeseci. Tužitelj također navodi da je bio oko 2,5 do 3 mjeseca na bolovanju te mu je supruga pomagala oko hodanja po stepenicama, jer mu je bilo dosta loše i trebala mu je pomoć. Navodi da ga i sada zna boljeti glava, a prije štetnog događaja nije nikada imao ozljede glave, niti se liječio od psihičkih tegoba. Zaključno tužitelj navodi da je trenutno u mirovini te da nije ulagao žalbu na rješenje kojim mu se odbija ozljeda na radu. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim, s obzirom da je logičan, detaljan i uvjerljiv, te suglasan s dokumentacijom u spisu.

15. Radi utvrđivanja težine ozljeda koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Davorki Paladino specijalistu neurologije, koja je 26. svibnja 2021. podnijela svoj pisani nalaz i mišljenje (str. 64-66 spisa). Na temelju pregleda medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja, sudski vještak zaključuje da je tužitelj 5. veljače 2018. stradao na radnom mjestu od druge osobe, te je zadobio sljedeće ozljede: natučenje glave, potres mozga, istegnuće mišića vrata, natučenje prsišta i natučenje lijeve potkoljenice. Sudski vještak zaključuje da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio opisane ozljede, uslijed kojih je provedeno adekvatno liječenje. Po završetku liječenja zaostale su povremene glavobolje i bolovi u vratu, te pojačana živčana napetost u sklopu postkomocijskog moždanog sindroma, a te posljedice smanjuju tužitelju opću životnu aktivnost od 5%. Sudski vještak dalje navodi da je kod tužitelja izostao primarni strah u samoj situaciji ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja uslijed gubitka svijesti, no tužitelj je trpio sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja, i to jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, te manjeg intenziteta još 2 mjeseca kumulativno. Tužitelj je uslijed ozljeđivanja trpio i fizičke boli i to jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a manjeg još 20 dana kumulativno, a povremenim manji bolovi dio su trajnih posljedica. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna tjedan dana po 2 sata dnevno za vrijeme mirovanja kod kuće, a zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano je dva mjeseca od ozljeđivanja dana 10. travnja 2018.

16. Tuženik je podneskom od 29. lipnja 2021. prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na trajno umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja kao posljedice štetnog događaja, te je zatražio da se sudski vještak očituje je li izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja kako bi se utvrdilo je li takvo umanjenje životnih aktivnosti posljedica drugih ozljeda i degenerativnih stanja. Stoga je na ročištu 3. svibnja 2022. sudski vještak Davorka Paladino saslušana, te je tom prilikom u bitnome navela da je radi izrade nalaza i mišljenja pregledala tužitelja, u obzir je uzela anamnestičke podatke koje tužitelj tijekom pregleda iznosi, objektivno ustanovljen nalaz te dijagnostički i terapijski postupak po ozljeđivanju.

Tužitelj je u štetnom događaju zadobio natučenje glave, potres mozga, istegnuće mišića vrata, natučenje prsišta i natučenje lijeve potkoljenice. Pregledan je u hitnoj službi KB Dubrava gdje su opisane navedene ozljede te je između ostalog nadodana dijagnoza akutne reakcije na stres. Učinjenom RTG obradom nije nađeno koštanih prijeloma, ali je zbog podataka o povraćanju te o mučninama o glavoboljama koje je imao zadržan na observaciji. U dva navrata je učinjeno EEG snimanje, 8. veljače 2018. i 13. ožujka 2019. godine. U oba puta je EEG bio lakše difusno dizritmički promijenjen.

Tužitelj je bio pod paskom psihijatra i neurokirurga koji postavlja dijagnozu akutne reakcije na stres, postraumatski stresni poremećaj te potres mozga. Kod pregleda za potrebe izrade vještačenja ističe da tužitelj navodi subjektivne tegobe u vidu glavobolja, psihičkih tegoba, smetnja ravnoteže. Sudski vještak zaključuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede iza kojih su ostale povremene glavobolje, bolovi u vratu te pojačana živčana napetost u sklopu postkomocijskog moždanog sindroma. I nadalje smatra da je ocjena sukladna vrsti i težini navedenih ozljeda te u cijelosti ostaje pri istoj.

Sudski vještak navodi da nije imala na uvid zdravstveni karton te ne može tvrditi je li tužitelj ranije imao takve tegobe. Imajući u vidu subjektivne tegobe, objektivni nalaz, 2 EEG-a i kliničku sliku, zaključila je da je realna ocjena od 5% trajnih posljedica. U odnosu na prigovore po pitanju opravdanosti računa odnosno dijagnostičkih pretraga koje je tužitelj učinio u privatnom medicinskim ustanovama vještak navodi da su navedene pretrage bile indicirane i u vezi s štetnim događajem, uz napomenu da su iste mogle biti i učinjene na uputnicu HZZO-a.

17. Na zahtjev suda sudski vještak Dubravka Paladino je izvršila uvid u presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja te je dostavila svoje pisano očitovanje 12. travnja 2023. (str. 21 spisa) u koje u bitnome navodi da u periodu od 17. siječnja 2018. do 5. veljače 2018. nema podataka o sličnim ozljedama ili tegobama tužitelja. Na navedeno očitovanje tuženik je stavio prigovor podneskom od 18. svibnja 2023. navodeći da se nije u mogućnosti očitovati na dopunsko očitovanje sudskog vještaka s obzirom da se zdravstveni karton odnosi samo na razdoblje od 17. siječnja 2018. do 5. veljače 2018.

18. U pisanom očitovanju od 23. listopada 2023. (str. 134) sudski vještak u bitnome ponavlja navode iz očitovanja od 12. travnja 2023., navodi da dostavljena preslika kartona počinje sa samom predmetnom ozljedom, odnosno da se odnosi na razdoblje od 6. veljače 2018. do 26. siječnja 2023., te u njoj nema informacija o zdravstvenom stanju tužitelja, bolestima i eventualnim traumama, prije samog ozljeđivanja u predmetnom događaju od 5. veljače 2023. godine. Navodi da je u preslici kartona dana 25. rujna 2021. naveden podatak o traumi glave, koju je tužitelj zadobio od druge osobe toga dana. S obzirom da nalaz i mišljenje vezano uz predmetni štetni događaj datira od 5. veljače 2021., odnosno prije nove traume glave, eventualne posljedice iste nisu mogle utjecati na sam nalaz i mišljenje.

19. Na opetovani prigovor tuženika i umješača iz podnesaka od 24. studenoga 2023. da sudski vještak nije izvršio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, sudski vještak je izvršio ponovni uvid u medicinsku dokumentaciju spisa, nalaz i mišljenje od 26. svibnja 2021., usmeno očitovanje na ročištu 3. svibnja 2022., te dva pismena očitovanja, nakon što je u spis dostavljena cjelokupna preslika osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, te je 4. ožujka 2023. dostavio dopunu nalaza i mišljenja (str. 198-199 spisa). Zadatak sudskog vještaka bio je da se očituje koje su trajne posljedice predmetnog štetnog događaja kod tužitelja te da li su ozljede koje su navedene u nalazu i mišljenju iste one koje spominje HZZO u svom rješenju. Sudski vještak navodi da je uvidom u zdravstveni karton tužitelja utvrdio da je isti prije štetnog događaja preživio tri trzajne ozljede vrata u prometnim nezgodama i to 18. travnja 2002., 6. lipnja 2003. i 4. ožujka 2004. Nema podataka o nekom dužem liječenju ili tegobama nakon ove tri trzajne ozljede vrata, međutim za očekivati je da jednim dijelom participiraju u tegobama koje su navedene u nalazu i mišljenju vještaka od 26. svibnja 2021. Imajući u vidu navedene prometne nezgode vještak korigira ocjenu smanjenja životne aktivnosti, koje se odnose na ozljeđivanje u predmetnom štetnom događaju, na 3% trajno, sa prvotno postavljenih 5% u nalazu i mišljenju od 26. svibnja 2021. Sudski vještak također navodi da šifra F43 koja je spomenuta u rješenju HZZO-a nije uzeta u obzir kod izrade nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2021., i ne participira u trajnim posljedicama.

20. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 26. svibnja 2021. kao i pisane dopune te usmeno očitovanje liječnika vještaka, u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne, s obzirom da su detaljno obrazloženi i uvjerljivi te sačinjeni u skladu s pravilima znanosti i struke na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije, uključujući i zdravstveni karton tužitelja i osobnog pregleda tužitelja. Vještak je argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima, te je argumentirano odgovorio na sve prigovore stranaka, a nakon dopunskog očitovanja vještaka od 4. ožujka 2025. stranke i umješač više nisu imali primjedbi.

21. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama.

22. Slijedom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je dana 5. veljače 2018. u 20,05 sati tužitelj, kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozač autobusa, u okviru redovnog radnog vremena, obavljajući redovne zadatke vozača autobusa, na terminalu Glavni kolodvor, pretrpio ozljedu na način da je na ulazu u autobus prilikom ukrcaja putnika, nepoznati muškarac ušao u autobus ne plativši voznu kartu, te ga je tužitelj upozorio da pokaže kartu, na što se nepoznati muškarac okrenuo i udario tužitelja u predjelu prsa, a zatim se udaljio u nepoznatom smjeru. Tužitelj je uslijed udarca pao na pod i bio nekih 2 do 3 minute u nesvijesti, a nakon što se ustao, ipak je nastavio rad odnosno vožnju autobusa na relaciji Glavni kolodvor - Novi Jelkovec, a kada je tamo stigao počeo je povraćati i tada je pozvao policiju, koja ga je dočekala na terminalu Glavni kolodvor. Policija je pozvala hitnu pomoć, te je tužitelj pregledan po dr. N i prevezen u KB Dubrava, gdje su po dr. O konstatirane lake tjelesne ozljede. Navedeno činjenično stanje suglasno proizlazi iz prijave ozljede na radu (str. 5-6 spisa), potvrde MUP-a, PU Zagrebačka VIII Policijska postaja Zagreb od 21. veljače 2018. (str. 4 spisa), iskaza tužitelja, te medicinske dokumentacije o obradi tužitelja odmah nakon nezgode. Slijedom navedenoga sud je utvrdio da je tužitelj dokazao nastanak štetnog događaja kako je opisan u tužbi, jer je iskaz tužitelja u cijelosti suglasan sa dokumentacijom u spisu, stoga su neosnovani prigovori tuženika i umješača na okolnosti nastanka štetnog događaja.

23. Prirodu i težinu ozljeda koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju pravilno je opisao sudski vještak dr. Davorka Paladino u svom pisanom nalazu i mišljenju od 26. svibnja 2025. i dopuni nalaza i mišljenja od 3. travnja 2025. koji prileže spisu, na temelju kojih je sud utvrdio da je tužitelj tom prilikom zadobio sljedeće ozljede: natučenje glave, potres mozga, istegnuće mišića vrata, natućenje prsišta i natučenje lijeve potkoljenice. Tužitelj se nakon ozljede liječio u KB Dubrava i KB Rebro, te je obavljao i privatne preglede u bolnici Sv. Katarina, o čemu je priložio dokaze (str. 22-23 spisa), koji su, prema usmenom iskazu vještaka bile indicirane i u vezi su sa predmetnim štetnim događajem, ali su mogle biti učinjene i po uputnici HZZO-a. Liječenje tužitelja je završeno 10. travnja 2018., kada se zdravstveno stanje stabiliziralo. Tužitelj je kao izravnu posljedicu predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, te slabijeg intenziteta 20 dana kumulativno, zatim strah, i to sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja, i to jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, te manjeg intenziteta još 2 mjeseca kumulativno, dok je primarni strah izostao uslijed gubitka svijesti. Zadobivene ozljede dovele su do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3% kod tužitelja, a koje se očituju u povremenim glavoboljama i bolovima u vratu, te pojačanoj živčanoj napetosti. Tužitelju je nakon ozljede i tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su mu pružali ukućani za obavljanje svakodnevnih poslova, i to u ukupnom trajanju od 14 sati.

24. Činjenica da pravomoćnim rješenjem HZZO-sa od 6. travnja 2018. tužitelju ozljeda od 5. veljače 2018., izražena šifrom F43.0. prema MKB-10 klasifikaciji, nije priznata ozljedom na radu, nije relevantna za utvrđivanje odgovornosti poslodavca u ovom predmetu s obzirom da prema očitovanju sudskog vještaka od 3. svibnja 2022. šifra F43.0. koja je spomenuta u rješenju HZZO-a nije uzeta u obzir kod izrade nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2021., i ne participira u trajnim posljedicama koje su nastale kod tužitelja uslijed predmetne ozljede. Osim toga, iz navedenog rješenja HZZO od 6. travnja 2018. godine, proizlazi da se isto odnosi na prava tužitelja kao osiguranika iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, pa zato predmetno rješenje nije odlučno za donošenje odluke u ovom predmetu u kojem tuženik od tuženika kao poslodavca potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede koju je pretrpio na radu. Istovjetni pravni stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci broj Gž R-547/2023-2 od 26. rujna 2023. u pravno i činjenično primjenjivom predmetu. Stoga je neosnovan prigovor tuženika i umješača da uslijed nepriznavanja predmetne ozljede ozljedom na radu u upravnom postupku, tužitelj u štetnom događaju ozljedu na radu nije pretrpio, odnosno da je odgovornost tuženika isključena.

25. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

26. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

27. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 5. veljače 2018., za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak, kao vozač autobusa ZET-a, prilikom pregleda karata putnika, uslijed fizičkog napada putnika, pretrpio opisanu ozljedu na radu, pri čemu je uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljede tužitelja sud nedvojbeno utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja.

28. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, - dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu.

29. U ovom slučaju ne postoji niti jedan od razloga isključenja ili smanjenja poslodavčeve odgovornosti, odnosno nije utvrđena namjera ili krajnja nepažnja radnika, niti treće osobe, odnosno viša sila, stoga je neosnovan prigovor tuženika i umješača o nepostojanju odgovornosti tuženika za predmetnu ozljedu, a sam tuženik ni na koji način nije dokazao okolnosti koje bi isključile njegovu odgovornost kao poslodavca. Sud nije utvrdio da je štetni događaj uzrokovan namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja, odnosno da je uzrokovan višom silom, niti namjerom ili krajnjom nepažnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati uslijed koje bi se tuženik oslobodio odgovornosti, s obzirom da vozači autobusa tijekom obavljanja svog posla mogu doći u rizične situacije ugrožavanja od strane putnika, pa u profesionalni rizik takvog posla spadaju i radnje putnika kao što su fizički ili verbalni napadi prilikom pregleda voznih karata. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr 998/13-3 od 3. siječnja 2017. i Revr- 169/2007-2 od 6. rujna 2007. Slijedom navedenoga nije utvrđen niti jedan od razloga isključenja ili umanjenja odgovornosti poslodavca predviđenih zakonskom odredbom čl. 25. st. 2. ZZR-a.

30. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

31. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 750,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 780,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1954. godine), te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 500,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.030,00 eura.

32. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s izjavom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 14 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 20,00 kn / 2,65 eura po satu kako je predložio tužitelj, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 14 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 280,00 kn / 37,16 eura.

33. Nadalje, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da se tužitelj uslijed pretrpljene ozljede liječio i u privatnoj klinici Sv. Katarina u Zagrebu, pri čemu je imao troškove liječenja u iznosu od 1.200,00 kn / 159,26 eura, što proizlazi iz priložeih računa (str. 22-23 spisa), koji iznos imovinske štete za troškove liječenja tužitelj potražuje ovom tužbom. Navedeni pregledi indicirani su i bili su u vezi sa štetnim događajem, međutim mogli su se obaviti i po uputnici HZZO-a, što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom da, prema ocjeni suda, tužitelj u postupku nije dokazao da su navedeni pregledi u privatnoj klinici bili nužni odnosno da su navedeni računi bili opravdani, budući ih je mogao obaviti i redovno na trošak HZZO- a, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP-a, vodeći se načelom ekonomičnosti iz čl. 10. st. 1. ZPP-a, utvrdio da navedeni troškovi nisu bili opravdani, stoga je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 159,26 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

34. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastale uslijed predmetne ozljede na radu pripada ukupan iznos od 2.030,00 eura, te da mu na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege pripada 37,16 eura. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos po osnovi neimovinske i imovinske štete, dok je u preostalom iznosu od 1.078,37 eura (159,26 eura imovinske štete za troškove liječenja te 919,11 eura neimovinske štete), do punog zatraženog iznosa od 3.145,53 eura u tužbi, tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

35. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zakonsku kamatu počevši od dana nakon podnošenja tužbe, odnosno od 12. prosinca 2019. pa do isplate, a da je liječenje završeno prije toga 10. travnja 2018., sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete od 2.030,00 eura ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

36. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od 12. prosinca 2019. kao prvog dana nakon podnošenja tužbe, utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem zahtjeva ili tužbe. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 37,16 eura i to od 12. prosinca 2019. do presuđenja dana 18. srpnja 2025.

37. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 3.145,53 eura, kako je postavljen u tužbi, djelomično prihvaćen u iznosu od 2.067,16 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 1.078,37 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

38. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 65,72% (2.067,16 eura u odnosu na 3.145,53), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dakle ukupno 82,86 %, dok je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 34,28 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 17,14%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 65,72% (82,86 % umanjeno za 17,14 %.) priznatih troškova.

39. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom sporu određena između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 100 bodova. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe od 11.12.2019. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav obrazloženog podneska od 05.03.2020. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 15.09.2020. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 18.01.2021. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 03.05.2022. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 23.01.2023. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 27.01.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), i za pristup na ročište održano 26.05.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), dok mu je djelomično priznat trošak pristupa na ročište 08.02.2022. (25 bodova po tbr. 9/5 OTH) s obzirom da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja, te mu je djelomično priznat trošak sastava podneska od 01.04.2025. i to kao neobrazloženi podnesak (25 bodova po tbr. 8/4 OTH), s obzirom da istim samo specificira tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka pa se ne radi o obrazloženom podnesku.

40. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 24.03.2021. i 06.05.2025., svaki u visini od po 50,00 eura, s obzirom da istima samo dostavlja potvrde uplate predujma za medicinsko vještačenje što nije bilo nužno za vođenje postupka. Nadalje tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24.03.2021. u visini od 200,00 eura, s obzirom da navedeni podnesak pod tim datumom, izuzev onoga kojim dostavlja potvrdu uplate predujma, nije zaprimljen i ne prileži spisu. Stoga svi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

41. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 850 bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 OTH), ukupno iznosi 1.700,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 425,00 eura, ukupno 2.125,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na 65,72% priznatih troškova, stoga tužitelju na ime parničnog troška pripada 1.396,55 eura (65,72% od 2.125,00 eura), odnosno uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 300,00 eura, sveukupno 1.696,55 eura, dok je u preostalom iznosu od 1.478,45 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen.

42. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

43. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. srpnja 2025.

Suda c

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku

3. umješaču