Gž Ovr-448/2019-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-448/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja L. B. d.d. L., Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika E. M., OIB: … iz S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-6175/16 od 14. svibnja 2018., odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-6175/2016 od 20. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2019.,

r i j e š i o j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba ovršenika i pobijano rješenje Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-6175/16 od 14. svibnja 2018.:

-potvrđuje u dijelu točke I. izreke osim u dijelu " kao i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-244/2003 od 5. studenog 2003." te se u tom dijelu preinačuje na način da se nastavlja ovrha određena tim rješenjem,

-potvrđuje u cijelosti u dijelu točke III. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem na prijedlog ovrhovoditelja određena je ovrha temeljem pravomoćnog i izvršnog rješenja o izvršenju Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ipl- 1039/91 od 30. kolovoza 1991., kao i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-244/2003 od 5. studenog 2003, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja. pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, odnosno prijenosom novčanih iznosa po svim ovršenikovim računima koji se vode prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika navedenom u rješenju u ovrsi (točka I. izreke).

U odluci pod točkom II. izreke odbijen je ovrhovoditelj za više zatraženi trošak izlaska sudskog ovršitelja u iznosu od 206,40 kuna dok je ovršenik obvezan naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka na ime sastava prijedlog za ovrhu u iznosu od 312,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom počev od 23. studenog 2018. do isplate (točka III. izreke).

U odluci pod točkom IV. izreke odbijen je prijedlog punomoćnika ovrhovoditelja da se provede prisilna naplata iznosa iz točka I. b), c) i d) zapljenom sa računa ovršenika i prijenosom na račun punomoćnika ovrhovoditelja.

Žali se ovršenik pobijajući prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određena ovrhe te istom naložena uplata ovršni troškova, iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP) u svezi s odredbom članka 19. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 99/99, - dalje: OZ), kojeg je primijeniti na konkretni slučaj temeljem odredbe članka 369. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93714,55/16 i 73/17) s prijedlogom da se rješenje preinači shodno žalbenim navodima, odnosno ukine.

Žalba je djelomično osnovana.

Iz stanja spisa je razvidno kako je:

-temeljem prijedlog ovrhovoditelja od 23. kolovoza 1991. rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ipl-1039/91 od 30. kolovoza 1991. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika i to na računima koje isti ima kod S. B. d.d., J. d.d. i P. B. d.d., radi naplate iznosa od 7.947,99 dinara zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka,

-tužitelj kao ovrhovoditelj prijedlogom od 21. studenog 1994. obavijestio sud da dužnik nije ispunio svoju obvezu te je osnovom odredbi članka 70. stavak 1. i 2., članka 76. stavak 1., članka 77. i 84. stavak 1. ZIP-a te članka 20. stavak 1. i 2., članka 20. a, člankom 35. noveliranog ZIP-a, a u smislu odredbe članka 29. stavak 3. ZIP-a dostavio izvršni prijedlog s novim sredstvom izvršenja i predložio donošenje rješenja kojim će se na osnovi pravomoćnog rješenja o izvršenju Ipl-1039/91 od 30. kolovoza 1991. odrediti izvršenje prema dužniku popisom, procjenom i prodajom na javnoj dražbi pokretnina dužnika, o kojem prijedlogu ovršni sud nije odlučio,

- zaključkom suda prvog stupnja od 15. listopada 2003. tužitelj je kao ovrhovoditelj pozvan na uređenje prijedloga za provođenje izvršenja u skladu s odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i 29/99),

- podneskom od 31. listopada 2003. tužitelj podnio novi prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o izvršenju tog suda pod poslovnim brojem Ipl-1039/91 od 30. kolovoza 1991. predlažući ovrhu na pokretninama ovršenika, temeljem kojeg je sud prvog stupnja donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-244/03 od 5. studenog 2003., odredivši ovrhu na pokretninama ovršenika,

-rješenjem broj Ovr-244/03 od 15. travnja 2011. obustavljen je izvršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-244/03, a radi toga što, nakon stupanja na snagu Ovršnog zakona iz "Narodnih novina", broj 139/10, ovrhovoditelj nije podnio u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog Zakona osnovani prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti, uz dodatno obrazloženje da se radi o postupku izvršenja pokrenutom prije stupanja na snagu Ovršnog zakona iz 1996. pa da u zakonskom roku nije podnesen prijedlog temeljem kojeg bi se izvršni postupak mogao nastaviti,

- citirano rješenje je po žalbi ovrhovoditelja ukinuto drugostupanjskim rješenjem broj Gžx-758/11 od 12. rujna 2013. uz obrazloženje da je odredba Ovršnog zakona iz 2010. g. na koju se pozvao prvostupanjski sud (članak 338. stavak 1.) ukinuta odlukom Ustavnog suda RH broj U-I/1988/2011 od 19. lipnja 2012. jer je ta odredba u dijelu kojim propisuje obvezu podnošenja osnovanog prijedloga za nastavak postupka nedovoljno određena i precizna i time protivna ustavnom načelu vladavine prava kao i da zbog neusklađenosti razloga za obustavu postupka pokrenutih prije stupanja na snagu Ovršnog zakona iz 1996. sa zahtjevima pravne sigurnosti iz članka 3. Ustava RH uskraćuje strankama pravo na pristup sudu,

-nakon toga sud prvog stupnja rješenjem broj Ovr-4793/13 od 25. kolovoza 2016. ukinuo rješenje o ovrsi Ovr-244/03 od 5. studenog 2003. te odbacio prijedlog ovrhovoditelja od 31. listopada 2003. uz obrazloženje da ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran u ovršnom postupku, koje je rješenje povodom žalbe ovrhovoditelja ukinuto odlukom drugostupanjskog suda broj Gž Ovr-1838/16 od 14. studenog 2016.,

-nakon donošenja rješenja drugostupanjskog suda ovršni sud je donio zaključak pod poslovnim brojem Ovr-6175/16 od 3. listopada 2017. kojim je ovrhovoditelj pozvan uplatiti predujam radi izlaska službene osobe na lice mjesta te je zaključkom od 1. prosinca 2017. ovrhovoditelj obaviješten da će se 30. siječnja 2018. obaviti popis, procjena i oduzimanje pokretnina iz posjeda ovršenika,

- prema zapisniku o pljenidbi i procjeni od 30. siječnja 2018. u stanu ovršenika nema pokretnina pogodnih za popis, procjenu i pljenidbu, o čemu je ovrhovoditelj obaviješten u zaključku od 15. ožujka 2018. te je ujedno pozvan dostaviti daljnje prijedloge za postupanje,

-podneskom od 3. travnja 2018. tužitelj kao ovrhovoditelj predložio određivanje ovrhe na novčanim tražbinama ovršenika pljenidbom novčanih tražbina ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama prema OIB-u ovršenika te prijenosom na račun ovrhovoditelja,

-rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-6175/16 od 19.travnja 2018. ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštene ovrhe određene ovosudnim rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-244/03 od 5.studenog 2003.,

- tuženik kao ovršenik pokrenuo parnicu koja se kod ovog suda vodila pod poslovni broj P-2458/18, te je u tom predmetu nepravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovršenika radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.

-rješenjem suda prvog stupnja broj Ovr-6175/16 od 14. svibnja 2018. odbačen prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika (od 3. travnja 2018.) jer se u konkretnom slučaju nisu ostvarili uvjeti za primjenu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a.,

-rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Ovr-946/2018-2 od 6. rujna 2018. ukinuto je naprijed navedeno rješenje i spis je vraćen na ponovno odlučivanje uz obrazloženje da iz zapisnika o bezuspješnom uredovanju i obavijesti upućene ovrhovoditelju o bezuspješnoj pljenidbi pokretnina u stanu ovršenika proizlazi da je nedvojbeno ostvaren uvjet za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u smislu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje navodeći kako je predmetni postupak započeo podnošenjem prijedloga za izvršenje temeljem vjerodostojne isprave, osnovom koje je doneseno rješenje o izvršenju 30. kolovoza 1991. pod poslovnim brojem Ipl-1039/91, a koje je postalo pravomoćno ali naplata po istom nije provedena, zbog čega je ovrhovoditelj podneskom od 31. listopada 2003. podnio novi prijedlog za ovrhu kojim se predlaže provođenje ovrhe na temelju platnog naloga sadržanog u rješenju o izvršenju broj Ipl-1039/91 od 30. kolovoza 1991., provođenjem ovrhe na pokretninama ovšenika, koja je ostala bezuspješna radi čega su ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a za promjenu sredstva ovrhe.

Naime, u konkretnom slučaju ovršni postupak pokrenut je prijedlogom za izvršenje na temelju vjerodostojne isprave od 22. kolovoza 1991., koji postupak je vođen po pravilima Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje: ZIP), da bi tijekom postupka stupio na snagu Ovršni zakon ("Narodne novine", broj 57/96), kojim je u članku 309. propisano da će se postupci u tijeku dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu tog zakona.

Međutim, pravila ZIP-a primjenjuju se u konkretnom slučaju samo u odnosu na prijedlog za ovrhu (izvršenje) na temelju vjerodostojne isprave. Naime, ovrhovoditelj je 31. listopada 2003. podnio prijedlog koji sadržajno predstavlja novi prijedlog za ovrhu i koji je kao takov upisan pod novim poslovnim brojem Ovr-244/03, a kojim predlaže provođenje ovrhe na temelju platnog naloga sadržanog u pravomoćnom rješenju o izvršenju pod poslovnim brojem Ipl-1039/91 od 30. kolovoza 1991., provođenjem ovrhe na pokretninama ovršenika. Taj postupak pokrenut je nakon stupanja na snagu Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96) pa se u odnosu na novi prijedlog za ovrhu ne primjenjuju ranija pravila ZIP-a, na što je sud prvog stupnja bio upozoren ranijim ukidnim rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gžovr-1838/16 od 25. kolovoza 2016., a što je i pravni stav zauzet u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Rev x-777/12 od 27. studenog 2012. i Rev x-833/12 od 18. ožujka 2014.

Dakle, pravila ZIP-a u ovom slučaju se primjenjuju samo u odnosu na prijedlog za izvršenje na temelju vjerodostojne isprave, s obzirom da su prijedlozi za ovrhu na temelju platnog naloga odnosno ovršne isprave od strane ovrhovoditelja podneseni iniciranjem ovršnog postupka nakon prestanka važenja ZIP-a, odnosno nakon stupanja na snagu Ovršnog zakona ("Narodne novine," broj 57/96).

Neosnovano žalitelj u žalbenim navodima osporava da u konkretnom slučaju u svakom slučaju ne bi bile ostvarene pretpostavke iz članka 5. stavka 4. OZ-a za promjenu sredstva ovrhe.

Naime, u članku 5. stavak 4. OZ-a propisano je ukoliko se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja.

Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

U stavcima pod 5., 6. i 7. članka 5. OZ-a propisano je pak da se žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 4. ovoga članka ne može se izjaviti iz razloga navedenih u članku 46. stavku 2. točki 1. do 5. i 8. ovoga Zakona. Zbog razloga iz članka 46. stavka 2. točke 7. i 9. do 11. ovoga Zakona žalba se može izjaviti samo ako su ti razlozi nastali nakon vremena od kojeg oni nisu više mogli biti izneseni u žalbi protiv prijašnjega rješenja o ovrsi.

Žalitelj u žalbenim navodima ističe da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta promjeni sredstva ovrhe kod činjenice da je rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-6175/16 od 19. travnja 2018. ovršenik zbog istaknutog prigovora zastare upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-244/03 od 5. studenog 2003. Naime, ovršenik je podneskom od 26. veljače 2018. istakao prigovor zastare na rješenje o ovrsi od 5. studenog 2003. te je sukladno citiranom rješenju suda prvog stupnja od 19. travnja 2018. pokrenuo parnicu koja se kod ovog suda vodila pod poslovnim brojem P- 2458/18, a u kojoj je nepravomoćno odbijen njegov zahtjev radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.

Međutim, vođenje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije zapreka za promjenu sredstva ovrhe jer je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno zbog svih žalbenih razloga osim onih zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu.

Kako je u postupku utvrđeno iz zapisnika o pljenidbi i procjeni od 30. siječnja 2018. da u stanu ovršenika nema pokretnina pogodnih za popis, procjenu i pljenidbu te da je ovršenik odbio primitak predmetnog rješenja o ovrsi te da je isto stavljeno na e-oglasnu ploču suda u primjeni odredaba članka 144. ZPP-a, proizlazi da je nedvojbeno ostvaren uvjet za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u smislu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a.

Prvostupanjski sud je u konkretnoj pravnoj stvari, suprotno navodima žalbe, pravilno održao na snazi rješenje o izvršenju te je sudio i ugovornu kamatu ukoliko je ista veća od propisane tekuću od 1. travnja 1991. do isplate, po kamatnoj stopi koju tužitelj obračunava na nedozvoljeno prekoračenje po tekućem računu građana prema Odluci o kamatnim stupa L. B. d.d., a za razdoblje za koje je zakonska zatezna kamata veća od ugovorne obračunat će se pripadajuća zakonska zatezna kamata.

Naime, prema odredbi članka 277. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO), koji zakon je u primjeni u konkretnom slučaju na temelju odredbe članka1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) ako je stopa ugovorne kamate viša od stope zatezne kamate ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja. Prema odredbi članka 400. stavak 1. ZOO-a ništava je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kada dospije za isplatu, početi teći kamata ako ne bude isplaćena. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se može unaprijed ugovoriti da će se stopa kamate povećavati ako dužnik ne isplati dospjele kamate na vrijeme, no odredbe prethodnih stavaka ne odnose se na kreditno poslovanje banka i drugih bankarskih organizacija (stavak 3.).

U kontekstu citiranih odredaba proizlazi da je dužnik iz ugovornog odnosa po ugovoru o tekućem računu koji zakasni sa plaćanjem obveze iz ugovora, odnosno s plaćanjem iznosa duga nastalog prekoračenjem po tekućem računu, dužan platiti pored glavnice ugovornu kamatu, ako je ona veća od stope zatezne kamate, jer ugovorna kamata teče poslije dužnikovog zakašnjenja i nakon zatvaranja bankarskog tekućeg računa (pravni stav zauzet u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 611/14 od 18. veljače 2015..

Pri tome je, suprotno navodima žalbe, pravilno izvršen obračun, tj. denominacija duga ovršenika utvrđenog pravomoćnim rješenjem o izvršenju od izvršnog rješenja o izvršenju Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ipl-1039/91 od 30. kolovoza 1991. Naime, konverzija dinara u konvertibilni dinar od 1. siječnja 1990. ("Službeni list SFRJ", broj 83/89), izvršena je denominacijom za četiri decimalna mjesta (konvertibilan dinar je mijenjan u omjeru 10.000 DIN = 1 konvertibilni dinar), konverzija konvertibilnog dinara u hrvatski dinar (HRD) od 23. prosinca 1991. ("Narodne novine", broj 71/91) izvršena je u omjeru 1:1, dok je konverzija hrvatskog dinara (HRD) u kune (kn) od 30. svibnja 1994. ("Narodne novine", broj 37/94) izvršena uz denominaciju sa tri decimalna mjesta (1.000 HRD = 1,00 kn).

No, s pravom žalitelj ukazuje da je u konkretnom slučaju upravo rješenje o izvršenju predstavlja ovršnu ispravu pa je utoliko pravilnom primjenom odredbe članka 5. stavka 4. OZ-a pobijano rješenje valjalo preinačiti u tom dijelu temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 19. OZ-a, dok je u preostalom dijelu pobijano rješenje valjalo potvrditi temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a jer nisu ostvareni žalbeni razlozi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. i članka 381. ZPP-a u vezi sa člankom 19. stavak 1.

OZ-a, te riješiti kao u izreci.

U Splitu 11. travnja 2019.

Predsjednik vijeća:

Luka Grgat, v.r.