Rev-x-878/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 878/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. L. iz B., zastupane po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Podružnica Z., zastupane po zakonskom zastupniku direktoru, a ovaj po punomoćnici K. V., mag. iur. kod tuženice, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-218/09-2 od 10. svibnja 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2865/06 od 15. prosinca 2008., u sjednici održanoj 19. ožujka 2013.

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-218/09-2 od 10. svibnja 2011., u dijelu u kojem je uvažena žalba tužiteljice, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2865/06 od 15. prosinca 2008. i sudi:

Odbija se žalba tužiteljice P. L. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2865/06 od 15. prosinca 2008.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice na naknadu materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 226.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 395,00 kn. Drugostupanjskom presudom djelomično je uvažena tužiteljičina žalba, te je naloženo tuženici da tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete u vidu duševnih boli zbog smrti bliske osobe isplati iznos od 95.000,00 kn, na ime materijalne štete koje se tiču troškova podizanja nadgrobnog spomenika i uređenja groba iznos od 5.250,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2008. pa nadalje, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 18.862,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 100.250,00 kn reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači odluku drugostupanjskog suda na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da istu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH i 84/08 - dalje: ZPP), ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka presude je razumljiva, ne proturječi sebi i razlozima, a presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu međusobno u proturječju, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, s obzirom na to da je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale zbog smrti sina pok. S. L., koji je stradao u prometnoj nezgodi 23. veljače 1996. U revizijskom stadiju postupka sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete, kao i visina iste.

U tijeku postupka utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je pokojni S. L. sin tužiteljice ;

- da se isti kritičnog dana 23. veljače 1996. vozio kao putnik u autobusu reg. oznake …, koji je vozio na relaciji Z. – S.;

- da je vozač stao u mjestu B. na dijelu kojem nije bilo ugibališta za autobus, i da je do nesreće došlo na način da je pokojni S. L. po silasku iz autobusa krenuo trčećim korakom preko kolnika prema autobusnom stajalištu za suprotan smjer te je na njega naletio tegljač s poluprikolicom koji se kretao iz suprotnog smjera;

- da je pješak poginuo na licu mjesta;

- da je protiv vozača tegljača vođen kazneni postupak koji je završen odbijanjem optužbe zbog toga što je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odustalo od daljnjeg progona;

- da pokojni S. L. nije bio mentalno zdrava osoba, ali da nije imao skrbnika za poseban slučaj, niti je pokrenut postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti;

- da je pokojnik prije prelaska kolnika pogledom na desnu stranu mogao vidjeti nailazak teretnog vozila i na taj način izbjeći nesreću.

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je pokojni S. L. svojim ponašanjem u cijelosti doprinio nastanku štetnog događaja i da ne postoji uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i zaustavljanja autobusa izvan za to predviđenog stajališta, te je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 177. Zakona o obveznim odnosima.

Drugostupanjski sud je cijeneći naprijed navedene činjenice zaključio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu u omjeru od 50%, budući sporni autobus nije stao na za to predviđeno mjesto (autobusno ugibalište), te je iskrcao putnike na mjestu gdje to nije smio učiniti i na taj način omogućio nastanak štetnog događaja i nastale štete, tim više što se po ocjeni drugostupanjskog suda radi o mentalno zaostaloj osobi, pa je vozač vozila trebao predvidjeti neadekvatno ponašanje takve osobe u navedenoj prometnoj situaciji.

Drugostupanjski sud smatra da je doprinos pokojnika nastaloj šteti 50%, jer se prije poduzimanja radnje prelaženja ceste nije uvjerio da mu s lijeve strane dolazi kamion, odnosno što je pogledom u desnu stranu nakon izlaska iz gabarita autobusa, iz kojeg je prethodno izašao, mogao vidjeti nailazak teretnog skupa i izbjeći nesreću da je stao do sredine kolnika na lijevoj voznoj traci prije ulaska u desnu voznu traku, u kojem slučaju je mogao pravovremeno i primjereno reagirati na nastalu opasnost u prometu. Stoga je drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 178. st. 2. ZOO utvrdio da postoji odgovornost tužene u omjeru od 50% i naložio tuženici da tužiteljici isplati iznos od 100.250,00 kn sa zakonskim kamatama.

Prema odredbi čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

Drugostupanjski sud je utvrđujući odgovornost tuženice za nastup štete pogrešno primijenio materijalno pravo.

Naime, prema odredbi čl. 74. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 9/94) putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prijevoza, bez obzira na to jesu li već kupile putnu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa, luke, zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja odnosno nakon iskrcavanja, koje su imale namjeru putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene u prijevoznom sredstvu. Putnicima iz st. 1. tog članka smatraju se osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju.

Prema odredbi čl. 684. st. 1. ZOO prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, kako u slučaju prijevoza uz naknadu, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, povredom ili smrću putnika, izuzev ako je uzrokovanom radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći i otkloniti.

Tužiteljica osnov za naknadu štete od tuženika temelji na odgovornosti prijevoznika za sigurnost putnika, te je stoga odlučno da li je pokojni S. L. imao svojstvo putnika u trenutku kada je stradao.

Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev- 2638/98 osoba koja nakon izlaska iz autobusa prelazi cestu i strada na drugom kolničkom traku, a ne na onom na kojem se iskrcao iz autobusa, nema status putnika, a time nema ni pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 684. ZOO.

Sukladno tome, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio tuženikovu odgovornost za štetu na temelju odredbe čl. 178. ZOO jer ponašanje vozača autobusa nije u uzročnoj vezi sa povrjeđivanjem tužitelja i nastalom štetom.

Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem revizije tuženika preinačiti drugostupanjsku presudu, odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.