Legislator Case Law & Legislation
Rev-2933/2000-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding labor relations during military mobilization.

Case Number Rev-2933/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling that reinstated the plaintiff's employment and ordered compensation. The plaintiff, a mobilized defense worker, argued that his labor contract should have been terminated, while the court found the termination invalid under the Labor Relations Act. The court held that the appeal failed because the defendant did not specify the alleged procedural violations and the substantive claim was correctly rejected based on statutory protections for mobilized personnel.

Legislator headnote

AI generated

čl. 385. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 78.a) Zakona o radnim odnosima; čl. 299. st. 2. Zakona o upravi: An appeal for revision is unfounded if the appellant fails to specify the alleged procedural or substantive violations, and the lower court correctly applied labor law protections for employees during military mobilization.

Keywords

AI generated
revision appeal dismissal labor relations mobilization procedural violation standard defense worker rights ZPP article 385

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2933/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vjeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., zastupanog po punomoćnicima Z. P. i D. T., odvjetnicima iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Uprava za obranu Split za Ured za obranu Sinj, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, a ovo po Državnom pravobraniteljstvu Splitsko-dalmatinske županije Ispostava u Sinju, radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 9. lipnja 2000. godine, br. Gž-481/97., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju od 31. listopada 1996. godine, br. P-333/94., u sjednici održanoj dana 8. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev, te utvrđeno da je ništavo i bez pravne kreposti rješenje tuženice Klasa: 112-01/94-01/2 Ur. br.: 512-20-21-94-161 od 22. veljače 1994. godine i rješenje Klasa: 114-01/94-01/01 Ur. br.: 512-20-23-94-154 od 5. travnja 1994. godine, te da je tužena dužna rasporediti tužitelja na poslove i radne zadatke ZPPI Iklasa, stručni referent za prikupljanje, analizu i zaštitu podataka i informacija, odnosno na poslove i radne zadatke na kojima je radio do donošenja pobijanih rješenja.

Ujedno je odlučeno da je tužena dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužene drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica iz svih revizijskih razloga propisanih odredbom čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP). Predlaže preinaku, odnosno ukidanje pobijane presude.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tuženica izjavljuje reviziju iz svih razloga navedenih u čl. 385. ZPP, dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Međutim, tužena ne navodi o kojoj se povredi radi i u čemu bi se ogledala ta povreda.

Revizijski sud je ovlašten po službenoj dužnosti paziti samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, dok je o ostalim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, ovlašten voditi računa samo kada revident određeno navodi u čemu se te povrede ogledaju (čl. 386. ZPP).

Pazeći pak po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj sud nije našao da je ta povreda učinjena.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sporno je li tužitelju kao osobi koja je bila mobilizirana u jedinicama obrane Republike Hrvatske mogao prestati radni odnos temeljem tada važeće odredbe čl. 383.a) Zakona o upravi ("Narodne novine", broj: 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 17/86, 41/90 i 53a)/91.).

U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio mobiliziran u jedinicama obrane Republike Hrvatske u vrijeme donošenja pobijanih odluka.

Prema odredbi čl. 299. st. 2. tada važećeg Zakona o upravi propisano je da se u pitanjima radnih odnosa koja nisu regulirana Zakonom o upravi na radnike u organima uprave primjenjuju odredbe radnog zakonodavstva.

S obzirom na citirani propis i ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 78.a) tada važećeg Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj: 25/92. - pročišćeni tekst, 26/93 i 29/94) prema kojoj radni odnos ne može prestati radniku za vrijeme sudjelovanja u mobiliziranim jedinicama obrane Republike Hrvatske.

Neosnovano tuženica ističe da je tužitelj prekludirano pravo traženja poništenja prvostupanjske odluke o prestanku radnog odnosa, jer je poništenje te odluke zatražio tek 31. listopada 1996. godine.

Naime, prema odredbi čl. 83. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj: 34/91, 19/92. i 26/93.) radnik može tražiti zaštitu svojih prava kada nije zadovoljan konačnom odlukom kojom se odlučuje o njegovom pravu.

Ovdje nije sporno da je sudska zaštita protiv konačne odluke tuženice zatražena u zakonskom roku.

To što je tužitelj kasnije proširio tužbeni zahtjev i na poništenje prvostupanjske odluke ne znači da je izgubio pravo tražiti poništenje te odluke, jer da je zatraženo i poništenje samo drugostupanjske odluke i ta odluka poništena smatralo bi se da je time poništena i prvostupanjska odluka.

Prema tome, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a ne postoje ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.