Rev-2000/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2000/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., koju zastupa B. J., odvjetnik iz S., protiv tuženika Doma zdravlja Našice, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 30. ožujka 2000. godine, broj: Gž-366/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 23. prosinca 1999. godine, broj: P-360/99, u sjednici održanoj dana 03. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev, da se utvrdi ništavom odluka ravnatelja tuženika od 15. rujna 1999. godine kao i odluka upravnog vijeća tuženika od 12. listopada 1999. godine, kojim je otkazan ugovor o radu tužiteljici.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji joj je prethodio ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) na koju bitnu povredu revizijski sud pazi primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a po službenoj dužnosti.

Ne postoje ni druge procesne povrede na koje revidentica ukazuje jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem spisa), a činjenice su utvrđene savjesnom i brižljivom ocjenom provedenih dokaza.

U obrazloženju pobijane presude ocijenjeni su žalbeni navodi koji su od odlučnog značenja.

Naime, pravilnost činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ne može biti predmetom ocjene u revizijskoj fazi postupka, jer odredbom čl. 385. st. 3. ZPP-a propisano je da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Revidentica neosnovano tvrdi da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Tužiteljica i u reviziji navodi da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 145. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj: 38/95, 54/95, 65/95 – ZR), jer da nije pribavio mišljenje Sindikata tuženika, a niti je namjeravane odluke u pogledu utvrđenja tehnološkog viška djelatnika (a takvim je utvrđena tužiteljica) dostavio na očitovanje Sindikatu, a niti zaposleničkom vijeću.

Upravo suprotno revizijskim navodima utvrđeno je, a što revizijski navodi ne mogu dovesti u sumnju da je tuženik proveo propisani postupak pri otkazivanju ugovora o radu iz poslovnih razloga (čl. 106. ZR).

Kad u poslodavca nije utemeljeno zaposleničko vijeće, a niti je djelovao sindikalni povjerenik u vrijeme izrade programa zbrinjavanja viška zaposlenika koje činjenice su pouzdano utvrđene, onda u tom slučaju poslodavac i nema obaveze savjetovanja odnosno suodlučivanja sa zaposleničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom.

No, kako je u međuvremenu i to od 09. rujna 1999. godine uslijedio sporazum o sindikalnom povjereniku tuženik je prijedlog odluke o otkazu u smislu čl. 145. st. 1. i 2. ZR dostavio sindikalnom povjereniku koji je i potvrdio svoju suglasnost o namjeravanom otkazu, pa je tuženik dana 15. rujna 1999. godine i donio osporenu odluku.

Kako je dakle, tuženik prilikom otkazivanja utvrdio da tužiteljicu ne može zaposliti na drugim poslovima, a istovremeno vodio računa o starosti, trajanju radnog odnosa, obvezama uzdržavanja tužiteljice i o nemogućnosti obrazovanja i osposobljavanja tužiteljice za rad na drugim poslovima, to su sudovi odluku o otkazu donijetu u smislu čl. 106. ZR s osnovom utvrdili zakonitom i pravilnom.

Stoga nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, pa kako se nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 03. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.