Rev-2919/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2919/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. mldb. T., zastupane po majci i zz B.A. iz Z., F. …, S., S., koju zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. d.d. iz Z., filijala S. i B. iz S., koga zastupa punomoćnik G.K. iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1993. br. Gž-10171/92, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. svibnja 1992. broj Pn-3066/91, u sjednici održanoj dana 10. siječnja 1995.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja obvezani su I. i II. tuženik da solidarno plate tužiteljici iznos od 2,800.000 HRD sa pripadajućim kamatama kao i da joj naknade parnični trošak u iznosu od 35.000 HRD. Drugostupanjskom presudom djelomično je uvažena žalba tuženika, tako da su obvezani da na ime pravične naknade za pretrpljene fizičke boli, umjesto prvostupanjskom presudom dosuđenog iznosa od 600.000 HRD plate tužiteljici iznos od 250.000 HRD, a na ime pretrpljenog straha umjesto dosuđenog iznosa od 300.000 HRD, iznos od 100.000 HRD, dok je tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 550.000 HRD. Istom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud nižestupanjske presude preinači na način da udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti, podredno da se presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se o istoj izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91) - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, kada navodi da postoji proturječnost između izreke i razloga pobijane presude. Ovo stoga, što po ocjeni ovoga suda takva proturječnost ne postoji, pa se pobijana presuda može ispitati.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužiteljica dana 8. VIII. 1990. doživjela saobraćajnu nezgodu u kojoj je zadobila tjelesne ozljede: udarno krvne podljeve lijeve strane čela sa oguljotinama, prijelom lijevog acetabuluma, te udarnu ozljedu lijevog koljena.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove lakšeg intenziteta deset dana, srednjeg dva tjedna, a manje oko dva i pol mjeseca.

Tužiteljica je doživjela i strah jačeg intenziteta, koji je potrajao oko dva dana, a dalje je postojao strah sekundarne naravi.

Mišljenje je vještaka da su trajne posljedice zadobijenih ozljeda smanjile opću, životnu i radnu efikasnost tužiteljice za 25%, pa u tom omjeru mora ulagati pojačane napore.

Po mišljenju ovoga suda, drugostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja pravilno primijenio kriterije i mjerila iz odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91 i 74/91) pri odlučivanju o visini pravičnih naknada za sve vidove nematerijalnih šteta tužiteljice, uzevši u obzir trajanje i intenzitet fizičkih bolova i pretrpljenog straha te činjenicu da trajne posljedice smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 25%, koja je mlada osoba u dobi od 15 godina.

Stoga su iznosi pravičnih naknada za ove vidove štete u smislu citirane zakonske odredbe pravilno dosuđeni.

Valjalo je stoga reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu, primjenom odredbe iz čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. siječnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.