Rev-800/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 800/13-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja u ovršnom predmetu I. ovrhovoditeljice M. B. iz R., i II. ovrhovoditelja T. M. iz K., zastupanih po punomoćniku mr. sc. N. V., odvjetniku iz R., protiv ovršenika Grada Rijeke, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., odvjetnika u R., radi naplate, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2641/12-2 od 6. prosinca 2012., kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-4602/11 od 28. prosinca 2011., u sjednici održanoj 9. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2641/12-2 od 6. prosinca 2012. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovan postupak. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, na prijedlog ovrhovoditelja, a temeljem rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-29/01 od 30. siječnja 2002. protiv ovršenika je određena ovrha zapljenom računa ovršenika i prijenosom novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, a radi naplate njihove novčane tražbine u iznosu od 133.260,40 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i troškova ovrhe u iznosu od 4.755,00 kn. Drugostupanjskim rješenjem kao osnovana prihvaćena je žalba ovršenika i preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja i ukinute su sve provedene ovršne radnje, a ovrhovoditeljima je naloženo naknaditi ovršeniku troškove postupka u iznosu od 3.217,50 kn.

Protiv tog rješenja reviziju podnose ovrhovoditelji na temelju odredbe čl.382. stavak 2.toč.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 148/11 – pročišćen tekst, dalje: ZPP), koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor. Predlažu da se pobijano rješenje preinači na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovoj pravnoj stvari riječ je o ovršnom postupku.

S obzirom na vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu (13. prosinca 2011.) u ovom se predmetu, sukladno prijelaznim i završnim odredbama članka 399. i 340. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 139/10 - u daljnjem tekstu: OZ/10), primjenjuju odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - u daljnjem tekstu: OZ).

Na temelju odredbe iz članka 12. stavak 1. OZ, u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, kakva revizija je u konkretnom slučaju i podnesena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude u konkretnom slučaju rješenja) po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Prema tome, da bi se moglo pristupiti prosudbi je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni.

Drugostupanjski sud je pobijanim rješenjem, odlučujući o žalbi ovršenika, prihvatio kao osnovanu njegovu žalbu i preinačio prvostupanjsko rješenje te odbio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja i ukinuo sve provedene ovršne radnje zaključujući da isprava - rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-29/01 od 30 siječnja 2002. na temelju koje je pokrenut ovršni postupak nije stekla svojstvo ovršnosti (čl. 46. st. 1. točka 2. OZ) budući ista ne sadrži klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, a za koju klauzulu ovrhovoditelji i sami ističu da ju ne mogu pribaviti jer su spisi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1770/99 i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-29/01 uništeni, obzirom da se je protekao rok od pet godina u kojem se ti ovršni spisi čuvaju u arhivu suda.

Obzirom na navedeno revidenti u reviziji kao pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni naznačuju slijedeće:

„Da li ovrhovoditelji mogu na temelju ovjerovljene preslike rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-29/01-2 od 30. siječnja 2002.g. pokrenuti ovršni postupak i okončati ga u svoju korist, ukoliko na ovjerovljenoj preslici tog rješenja i na samom rješenju nama klauzule pravomoćnosti i ovršnosti?“

Izlažući razloge zbog kojih smatraju da je ovo pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni revidenti ističu da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanom rješenju suprotno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz-22/00-2 od 5. srpnja 2000., odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4363/09 od 13. studenog 2009., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2726/07 od 20. studenog 2007. i Odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2025/10 od 26. rujna 2012.

Ovaj revizijski sud ocjenjuje da odluka u ovom ovršnom predmetu ovisi o rješenju postavljenog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odredbom čl. 23. st. 1. OZ propisano je da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku ako zakonom nije drugačije određeno,dok je stavkom 2. ovog članka propisano da potvrdu ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju.

Na temelju odredbe čl. 33. st. 1. OZ propisano je da ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju da se uz prijedlog podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava.

Dakle, na temelju navedene odredbe proizlazi da se uz prijedlog za ovrhu ne podnosi ovršna isprava na kojoj je stavljena potvrda ovršnosti, kad se prijedlog za ovrhu temelji na odluci suda koji je odlučivao o tražbini (tako i u odluci ovog suda poslovni broj Gzz-22/00-2 od 5. srpnja 2000.).

Stoga, cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i nespornu činjenicu da je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen sudu koji je o tražbini odlučivao u prvom stupnju ovrhovoditelji nisu bili u obvezi uz prijedlog za ovrhu dostaviti ovršnu ispravu, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda ovršnosti, već je takvu potvrdu trebao dati sud koji je o tražbini odlučivao u prvom stupnju i tek nakon toga je drugostupanjski sud mogao pravilno odlučiti o žalbi ovršenika i prigovoru da isprava na kojoj je doneseno rješenje o ovrsi nije stekla svojstvo ovršnosti (čl. 46. st. 1. točka 2. OZ), pri čemu je, u konkretnom slučaju, teret dokaza (čl. 221.a ZPP) upravo na ovršeniku.

Naime, samo obzirom na činjenicu, koja je u ovom postupku (izgleda) nesporna, da su spisi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1770/99 i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-29/01, u kojima je i odlučeno o novčanoj tražbini ovrhovoditelja, uništeni nakon proteka rokova njihova čuvanja u arhivu suda (čl. 280. toč. 4. Sudskog poslovnika – "Narodne novine" broj 80/97, 20/98, 118/01, 49/03, 32/04, 9/06, 116/08, 125/08 i 146/08, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl.327.st.1. Sudskog poslovnika – "Narodne novine" broj 37/14, 49/14, 8/15 i 123/1 ) drugostupanjski sud nije mogao osnovano odlučiti o ovom prigovoru ovršenika i zaključiti da navedeno rješenje nije steklo svojstvo ovršnosti.

Odredbom čl. 268. st. 1. i 2. Sudskog poslovnika propisano je da će se nakon pravomoćnog sudskog dovršenja postupka pregledat spisi i donijeti naredba o stavljanju u arhiv, koja će se u sudovima koji koriste sustav eSpis izdati u sustavu eSpis te da se pojedini spisi stavljaju u arhiv na temelju pismene naredbe, odnosno u sudovima koji koriste sustav eSpis temeljem naredbe u sustavu eSpis, nakon što su obavljene sve potrebne radnje u svezi s dostavom, prikupljanjem dostavnica i povratnica o obavljenoj dostavi, kao i radnje koje se odnose na izvršenje kazni, naplatu troškova postupka isplaćenih ili predujmljenih iz proračunskih sredstava ili naplatu sudskih pristojbi.

Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da se spisi stavljaju u arhiv nakon pravomoćnog dovršenja postupka i nakon što su, između ostalog, obavljene sve potrebne radnje u svezi s dostavom.

Stoga je po pravnom shvaćanju ovog suda, drugostupanjski sud odlučujući povodom žalbe ovršenika o tome je li isprava na temelju koje se zahtjeva ovrha stekla svojstvo ovršnosti (čl. 23. st. 1. OZ), svoj zaključak trebao temeljiti i uz primjenu ovih navedenih odredbi Sudskog poslovnika.

Prema tome, drugostupanjski sud je nepravilno primijenio naznačene zakonske odredbe pa je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 23. st. 1. i 33. st. 1. OZ, na koju kroz postavljeno pitanje revident osnovano upire u reviziji. Zbog navedenog u postupku koji je prethodio reviziji nisu ispitane i utvrđene niti sve važne činjenice potrebne za ocjenu o osnovanosti prigovora ovršenika (čl. 46. st. 1. točka 2. OZ), stoga je reviziju ovrhovoditelja valjalo prihvatiti i na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. u vezi s čl. 400. st. 3 ZPP i čl. 19. st. 1. OZ pobijano rješenje ukinuti i vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će, uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava i cijeneći pri tom i navedene odredbe Sudskog poslovnika utvrditi sve odlučne činjenice na koje je upozoren ovim rješenjem, a o kojima ovisi odluka o prigovoru ovršenika, nakon čega će ponovno odlučiti o njegovoj žalbi.

Odluka o parničnim troškovima utemeljena je na članku 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.