Gžp-504/2010-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-504/10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Arijane Bolanča, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Dražana Penjaka i Svjetlane Vidović, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. J. iz S., ..., zastupan po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. Grad S. i 2. J. U. Š. O. S., zastupani po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-2186/06 od 28. rujna 2009., u sjednici vijeća od 7. veljače 2011.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-2186/06 od 28. rujna 2009.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.531.336,25 kuna s pripadajućim kamatama, te je naloženo tužitelju da na ime troškova postupka isplati tuženiku 2. 205.625,30 kuna.

Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije dat.

Žalba je neosnovana.

Sporno je između parničnih stranaka jesu li tuženi obvezni isplatiti tužitelju 2.531.336,25 kuna s osnova izvršenog ulaganja u poslovne prostore koji se nalaze ispod istočne tribine Gradskog stadiona u P., u S. te izgubljene dobiti zbog nemogućnosti poslovanja disko kluba.

Sadržaj tužbenog zahtjeva determiniran je činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi sadržajem tužbenog zahtjeva.

Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na činjenici da je on, osobno, izvršio ulaganje u poslovne prostorije svoja sredstva, a ne A. T. d.o.o. S., i da su se tuženi neosnovano bogatili do visine vrijednosti uloženih sredstava utvrđenih po vještaku građevinske struke, te izmakle dobiti zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti.

Pravilnom ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelj nije izvršio ulaganje u poslovni prostor, već je to izvršio A. T. d.o.o. S., čiji je vlasnik udjelničar P. J.

Svoje utvrđenje sud prvog stupnja temelji na činjenici da je tužitelj kao zakonski zastupnik A. T. d.o.o. S. zaključio ugovor s S. d.o.o. 11. prosinca 2000., a nakon toga s K. B. 13. studenog 2002., u kojima je tužitelj P. J. izrijekom iskazao da je investiranje u poslovni prostor izvršio A. T. d.o.o. S.

Isti zaključak se može izvesti i uvidom u ugovor koji su zaključili K. B. i A. i S. P., odnosno Grad S. i S. P.

Pravilnost izrečenog zaključka suda prvog stupnja se temelji na iskazima saslušanih svjedoka I. B. i R. G.

Pravilnu ocjenu provedenih dokaza na način predviđen člankom 8. ZPP-a sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelj nije izvršio investiranje u poslovne prostorije tuženika, a niti je on osobno namjeravao obavljati djelatnost u tom poslovnom prostoru, to jest trgovačko društvo A. T. d.o.o. S., koje društvo je likvidirano, pa kao takvo više ne postoji.

Stoga se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

U odnosu na ostale žalbene navode tužitelj potrebno je istaći da je nužno praviti razliku između vlasništva nad društvom i vlasništva društva.

Ukoliko je tužitelj vršio ulaganje u ime i za račun A. T. d.o.o. S. onda je mogao crpiti to svoje potraživanje spram tog društva, tim više što se iz priložene dokumentacije može zaključiti da se A. T. d.o.o. S., zastupano po P. J., naplatilo za iznos od 630.000,00 DEM od trećih osoba za izvršena ulaganja.

Legitimnost svog potraživanja tužitelj pokušava utemeljiti na sporazumu o prijenosu prava korištenja skladišnog prostora na stadionu ˝Hajduka˝ od 1. srpnja 2000., iako su taj sporazum zaključili A. T. d.o.o. S. i D., pri čemu se gubi iz vida da je taj sporazum zaključio A. T. d.o.o. S. i da je člankom 5. sporazuma suglasno predviđeno da ugovor stupa na snagu samo ako ga odobri J. U. Š. O. S., koji suglasnost nikada nisu dobile ove ugovorne strane.

Tužitelj nije dokazao tijekom postupka da je na njega prešlo sporno potraživanje A. T. d.o.o. S., a za ovaj spor nije od značaja odnos između A. T. d.o.o. S. i tužitelja.

Poradi iznesenoga valja odlučiti kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Tuženiku 2. su dosuđeni samo troškovi koji su bili nužni za vođenje postupka.

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Splitu 7. veljače 2011.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča