Rev-1860/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1860/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

i

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Augusta Husineca, Gordane Gasparini i Radomire

Felicijan-Maoduš, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja mldb. M. V., koga zastupa otac i z.z. Z. V. iz O., a ovoga zastupa pun. V. V., odvjetnik u O., protiv tuženika ZOIL D. OZR B., Filijala S. G., K. K. i D. I., oboje iz N. B., a zastupa ih pun. I. V., odv. u O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja mldb. M. V. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 8. ožujka 1990.godine broj Gž-2938/89-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. prosinca 1988. godine broj P- 2399/88-41, u sjednici održanoj dana 18. prosinca 1990. godine

presudio i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija te se preinačuju prvostepena presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. prosinca 1988. godine broj P-2399/88-41 od 13.prosinca 1988. godine i, u odgovarajućem dijelu, drugostepena presuda Okružnog suda u Osijeku od 8. ožujka 1990.godine broj Gž-2938/89-2, i to u pobijanom dijelu koji se odnosi na početak toka zateznih kamata za pojedine dijelove dosuđene naknade štete za tuđu njegu,tako da u tom izmijenjenom dijelu kamati teku:

- na iznos od 34.515 pr. dinara (3,40 konv. dinara) počev od 1. srpnja 1984.godine,

- na iznos od po 13.806 pr. dinara (1,40 konv. dinara) mjesečno počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu i to od srpnja do prosinca 1984.g,

- na iznos od 139.822 pr. dinara (14,00 konv. dinara) počev od 1. srpnja 1985.godine,

- na iznos od po 23.137 pr. dinara (2,3o konv. dinara) mjesečno počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu i to od srpnja do prosinca 1985.g.,

- na iznos od 390.000 pr. dinara (39,00 konv. dinara) počev od 1. srpnja 1986. godine,

- na iznos od po 65.000 pr.dinara (6,50 konv. dinara) mjesečno počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu i to od srpnja do prosinca 1986.g,

- na iznos od 672.360 pr. dinara (67,23 konv. dinara) počev od 1. srpnja 1987.godine,

- na iznos od po 112.060 pr. dinara (11,20 konv. dinara) mjesečno počev od svakog zadnjeg u mjesecu i to od srpnja do prosinca 1987.godine,

- na iznos od 1,797.000 pr. dinara (179,70 konv. dinara) počev od 1.srpnja 1988.godine i

- na iznose od po 299.000 pr. dinara (29,90 konv. dinara) mjesečno počev od svakog zadnjeg dana u mjesecu i to od srpnja do prosinca 1988.godine.

Ukidaju se prvostepena i drugostepena presuda u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na ime naknade štete za instrukcije, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

U preostalom nepobijanom dijelu, prvostepena i drugostepena presuda ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom obvezani su tuženi da solidarno plate štetu tužitelju i to na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 6,113.715 pr. dinara (611,40 konv. dinara) sa kamatom po stopi koja se plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge oročene preko godine dana, bez posebne namjene, time da ta kamata teče za godišnju svotu od 31. prosinca svake godine (za 1984, 1985, 1986, 1987. i 1988. godinu) a na ime naknade za instrukcije (radi savladavanja školskog gradiva) iznos od 2,254.200 pr.dinara (225,40 konv. dinara) sa istom kamatom koja za godišnje svote teče također od 31.12.svake godine.

Žalbe svih parničnih stranaka odbio je drugostepeni sud i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. On napada odluke o tome, od kada teku kamate za pojedine dijelove dosuđenih iznosa štete, te predlaže da se presude preinače, tako da dosuđene kamate teku, za naknadu štete za svaku godinu od 1. srpnja u toj godini,a ne od posljednjeg dana u godini.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužitelj je pretrpio štetu u prometnoj nesreći koja se dogodila 14. travnja 1984. godine i za štetu su, nesporno, odgovorni tuženi.

Predmet ove presude bila je šteta koju je tužitelj pretrpio plaćanjem naknade za tuđu pomoć i njegu, koja mu je bila potrebna i za instrukcije radi savladavanja školskog gradiva, a sve za razdoblje od prometne nesreće do kraja 1988.godine.

Na osnovi nalaza i mišljenja vještaka, koji je utvrdio koliko je bilo potrebno plaćati mjesečno za tuđu pomoć i njegu, a koliko po satu za instrukcije, sudovi su tužitelju dosudili za naknadu štete navedene iznose (koji više nisu sporni) s time da su odlučili da kamati na priznate svote teku za svaku pojedinu godinu od zadnjeg dana u godini.

Tužitelj traži (postavio je tako i tužbeni zahtjev) da mu kamati teku, za godišnje utvrđene svote, od 1. srpnja svake godine, jer smatra da je to primjereno, budući da je do tog dana dospjelo potraživanje za prvih šest mjeseci,(koje dospijeva mjesečno), a da se gubitak koji trpi pokriva time Što od tog dana (dakle ranije) teku i kamati za svote koje dospijevaju u drugoj polovini godine (od srpnja do prosinca).

Sudovi nisu kamate priznali tužitelju od 1.7. u godini, već od posljednjeg dana u godini, smatrajući da od tada dospijeva njegovo godišnje potraživanje, jer do 1. srpnja ne dospijevaju svi iznosi za tu godinu.

Tužitelj u reviziji predlaže da mu se priznaju kamati od sredine svake godine, ponavljajući ranije rečeno i da se time pravi lakši obračun. Ističe da se ne radi o "godišnjem" potraživanju pa da ono ne dospijeva krajem godine.

Tužitelj je samo djelomično u pravu.

Iznosi naknade štete, koji su plaćeni za tuđu njegu i pomoć, a koji se u pravilu plaćaju svakog mjeseca, dospijevaju krajem svakog mjeseca, pa ti kamati na mjesečne svote koja se plaća za tuđu njegu i pomoć teku od svakog zadnjeg u mjesecu za pojedini mjesec, dakle od dospijeća, a u smislu čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89).

Kako tužitelj traži za pojedine godišnje iznose kamatu od sredine godine, od 1. srpnja, ima pravo na to, ali samo na svote koje su dospjele od tada, a ne i na svote koje dospijevaju u drugoj polovini godine. Za naknadu pojedinih mjesečnih svota u drugoj polovini godine, koji dospijevaju krajem svakog mjeseca,kamata teče i može se dosuditi, samo od zadnjeg dana u mjesecu, u skladu sa cit. odredbom Z00, pa je u tom smislu preinačena presuda kao u izreci primjenom odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Isto pravilo o tome da kamati teku od dospijeća potraživanja vrijedi i za naknadu za instrukcije koje je tužitelj morao uzimati.

Vještak je svote koje su plaćene za instrukcije utvrdio po cijenama za pojedini sat. No, sudovi nisu utvrđivali niti utvrdili, kad je dospjelo pojedino potraživanje za ovaj vid štete, tj, da li se naknada za instrukcije plaćala (ili plaća) za svaki sat, dan, tjedan ili mjesec.

A bez tog podatka, ne može se odrediti od kada teku kamate za taj vid štete - pa se odluka o tom dijelu koji se odnosi na vrijeme od kada teku kamate na dijelove svote za instrukcije, prema zahtjevu tužitelja nije mogla izmijeniti - jer je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Zbog toga je taj dio (odbijajući) napadnutih odluka ukinut i predmet se vraća prvostepenom sudu, koji će u nastavku postupka utvrditi kada dospijevaju pojedini iznosi za instrukcije, te će ovisno od toga,odrediti vrijeme od kad teku dosuđene kamate na te pojedine dijelove naknade za instrukcije.

U skladu s navedenim, djelomično je preinačena a djelomično ukinuta odluka u napadnutom dijelu u vremenu od kojeg teku kamati na dosuđene svote, pa je suđeno i riješeno kao u izreci na temelju člana 391. st. 1. i 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v. r.