I Kr-592/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 592/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. J. F., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenim s prijedlogom Općinskog suda u Karlovcu od 29. rujna 2011. broj Kv-136/2011 (K-537/03), u sjednici održanoj dana 20. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. J. F. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 28. rujna 2010. broj Kv-178/2010 (K- 537/03), koja je preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu od 31. siječnja 2011. broj Kž-539/10, J. F. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset godina, zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. i dr. Kaznenog zakona.

Prema podacima u spisu osuđenik izdržava kaznu u Kaznionici u L..

Osuđenik je 16. lipnja 2011. podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je pogoršanog zdravstvenog stanja, da mu je umrla majka, da se na izdržavanju kazne nalazi već punih osam godina i radno je angažiran, a ukazuje i na loše uvjete izdržavanja kazne zbog prekapacitiranosti kaznionice.

Dostavljajući ovom sudu spis u smislu čl. 416. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP/97) Općinski sud u Karlovcu predlaže odbijanje zahtjeva, a jednako predlažu Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu te Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

I Kr 592/11-4

Prema odredbi čl. 414. ZKP/97 ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Iz spisa proizlazi da je kod izricanja presude osuđeniku olakotnim cijenjen roditeljski status i odnos prema kriminalnoj djelatnosti, dok je upornost i brojnost kriminalnih radnji vrednovan otegotnim.

Iako je smrt majke za osuđenika po svojem karakteru traumatičan događaj, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju premda je nova okolnost, nema takav značaj da bi očito dovela do blaže osude obzirom na osuđenikov recidivizam i višekratnu kažnjavanost, dok u odnosu na pogoršanje zdravlja osuđenik nije pobliže opisao o kakvim se tegobama radi niti je priložio bilo kakvu dokumentaciju.

Budući da uvjeti izdržavanja kazne ne predstavljaju okolnosti iz čl. 414. ZKP/97, već mogu biti od utjecaja na ostvarivanje pogodnosti ili uvjetni otpust, to se nisu stekli uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, pa je trebalo, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97, zahtjev odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. listopada 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.