Rev-2191/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2191/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u parnici tužiteljice D. Ž. iz V., zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku iz V., protiv tuženika C.-o. d.d. Z., Poslovnica B., zastupana po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1705/98 od 14. siječnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-273/98 od 28. rujna 1998. godine, u sjednici održanoj dana 18. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i preinačuje st. 3. presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1705/98 od 14. siječnja 1999. godine u odluci o parničnom trošku i sudi:

Dužna je tužena isplatiti tužiteljici u ime parničnog troška iznos od 6.700,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku C. d.d. Zagreb, Poslovnica B., da tužiteljici Ž.D. iz V., na ime naknade štete isplati iznos od 43.600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje i to na iznos od 2.855,00 kn računajući od dana 16. rujna 1996. godine pa do isplate, a na iznos od 40.745,00 kn računajući od 24. rujna 1997. godine do isplate, i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 10.100,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.800,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Djelomično se uvažava žalba tuženika, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda suda prvog stupnja preinačuje tako da u cijelosti glasi:

Tuženik C. d.d. Z., Poslovnica B., dužna je isplatiti tužiteljicu Ž.D. iz V., na ime naknade štete novčani iznos od 20.600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 18% godišnje i to na iznos od 2.600,00 kn računajući od dana 16. rujna 1996. godine pa do isplate, a na iznos od 18.000,00 kn računajući od 28. rujna 1998. godine do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio tužbenog zahtjeva do utuženih 123.000,00 kn odbija kao neosnovan.

Svaka stranka podmiruje svoj parnični trošak."

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavila tužiteljica, pa istu pobija u odnosu na odluku o parničnom trošku. Istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu u odluci o troškovima ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u smislu navoda i prijedloga iz revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

U ovom stadiju postupka je prijeporan iznos parničnog troška kojeg je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zbog vođenja ovog prijepora.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da ukupni troškovi što ih je imala tužiteljica u ovom prijeporu iznose 13.718,50 kn, a koji se odnose na trošak vještačenja, te troškove zastupanja prema odvjetničkoj tarifi.

U postupku među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija, a ni pravni osnov tužbenog traženja tužiteljice. Bila je sporna samo visina po tužiteljici postavljenih tužbenih traženja.

Budući da je tužiteljica sa svojim tužbenim traženjem uspjela za oko 50%, to joj s obzirom na takav uspjeh u prijeporu pripada i 50% parničnih troškova i to po odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa je to i razlog zbog kojeg je u tom dijelu reviziju tužiteljice trebalo prihvatiti i dosuditi joj u ime parničnog troška iznos naveden u izreci ove presude.

Radi iznijetog, temeljem odredbe čl. 400. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 395. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.