Rev-x-870/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 870/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz R., koju zastupa punomoćnica J. V., odvjetnica u R., protiv prvotuženika I. P. iz Č., B., OIB:..., drugotuženika Ž. P. iz R., OIB: ... i trećetuženice M. P. iz R., OIB:..., svi kao nasljednici ranijeg tuženika, sada pokojnog M. P. iz R., svi zastupani po punomoćniku P. D., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2480/2015-2 od 18. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3162/11 od 28. svibnja 2012., u sjednici održanoj 10. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"Tuženi M. P. je dužan platiti tužiteljici Š. M. iznos od 131.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počev od 4. srpnja 2006. god. / kao dana zaključenja predugovora/ pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. prosinca 2008. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. siječnja 2009. godine do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi tužiteljici prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 28.823,75 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog materijalnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnih troškova i troškova revizije tuženicima.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženika iznesene u reviziji i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužiteljici dosuditi trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1 ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja citiranih odredbi ZPP, koje su mjerodavne kod odlučivanja o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da izvanredna revizija kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za odlučivanje revizijskog suda o osnovanosti izvanredne revizije.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice da joj tuženici, po osnovi dvostruke kapare, isplate iznos od 131.400,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

Sudovi su, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 304. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) ocijenivši da je prednik tuženika, kojemu je tužiteljica po osnovi kapare isplatila iznos od 9.000,00 EUR, odbio primiti isplatu kupoprodajne cijene koju mu je tužiteljica nudila tijekom kolovoza 2006., a da ugovoreni rok za isplatu kupoprodajne cijene nije bitan sastojak predmetnog ugovora.

Tuženici u podnesenoj izvanrednoj reviziji postavljaju pravno pitanje: "Da li su u konkretnoj pravnoj stvari kumulativno ugovoreni uvjet i rok bitni sastojci Predugovora od 04.07.2006. gdine, nužni za zaključenje glavnog kupoprodajnog ugovora?"

Navodeći razloge važnosti postavljenog materijlanopravnog pitanja tuženici navode da je o tom pravnom pitanju revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u odlukama broj Rev- 1407/05, broj Rev-541/05, broj Rev-1471/92 i Rev-127/09, a da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije koju su tuženici podnijeli protiv drugostupanjske presude vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Naime, u odnosu na pitanje koje su tuženici postavili u izvanrednoj reviziji i označili ga kao materijalnopravno pitanje treba reći da odgovor na tako formulirano pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima suda. Zato prema ocjeni ovoga suda tako formulirano pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. To tim više što takvo pitanje nije zasnovano na činjeničnim utvrđenjima suda u ovom postupku.

Osim toga, čak i da su tuženici u reviziji određeno postavili materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, predmetna izvanredna revizija opet ne bi bila dopuštena jer revidenti u toj reviziji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da bi ono bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema ocjeni ovoga vijeća pozivanje revidenta na odluke broj Rev-1407/05, broj Rev- 541/05, broj Rev-1471/92 i Rev-127/09 ne predstavlja navođenje valjanih razloga važnosti postavljenog pravnog pitanja jer odluke u navedenim predmetima nisu donesene u činjenično i pravno istim situacijama.

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske presude propisane odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 10. siječnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.