Rev-215/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-215/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. I. Njemačkoj, koga zastupa A. R., odvjetnik u P., protiv tuženika 1. L. V. i 2. L. N. iz O., koje zastupa M. J., odvjetnik u P., radi izdvajanja i isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Puli od 21. svibnja 1997. godine broj Gž-428/97-2 kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu od 28. listopada 1996. godine broj P-39/95-21, u sjednici održanoj dana 10. travnja 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

Tuženici su u odgovoru na reviziju osporili osnovanost revizijskih navoda i predložili da se revizija odbije i "održi na snazi rješenja koja se donijeta u ovom pravnom predmetu."

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za izdvajanje iznosa od 192.960,00 kn za koji tužitelj tvrdi da je uložio u 2/3 dijela nekretnina tuženika, te radi isplate toga novčanog iznosa sa zateznom kamatom. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da su stranke suvlasnici svaki u 1/3 dijela kuće izgrađene na kčbr. 9223/6 upisanoj u zk.ul. br. 3965 k.o. R., da se vodi postupak diobe tih nekretnina kod Općinskog suda u Rovinju pod brojem R1-11/95, da je on uložio u gradnju kuće 80.400 DEM, pa da su mu tuženici kao suvlasnici tih nekretnina u 2/3 dijela dužni isplatiti 2/3 dijela iznosa, dakle 53.600 DEM, a što iznosi 192.960,00 kn. Utvrdivši da je tužitelj protiv istih tuženika u parnici vođenoj kod Općinskog suda u Rovinju pod brojem P-147/94 istaknuo tužbeni zahtjev radi isplate 110.000 DEM na ime njegovih ulaganja u izgradnju predmetne kuće, a koji je odbijen presudom toga suda od 17. studenog 1994. godine broj P-147/94 potvrđenom presudom Županijskom suda u Puli od 19. lipnja 1995. godine broj Gž-571/95, nižestupanjski sudovi su pravilno odbacili tužbu zbog presuđene stvari.

Naime, prema odredbi čl. 333. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP), presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka, sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta po zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Nije od značenja što je u ovom sporu pored zahtjeva za isplatu novčanog iznosa istaknuti zahtjev za izdvajanje toga novčanog iznosa, jer u suštini stvari tužitelj zahtijeva sudsku zaštitu radi isplate novčanog iznosa. Isto tako nije odlučno što je u parnici vođenoj kod Općinskog suda u Rovinju pod brojem P-147/94 tužitelj iz iste osnove zahtijevao isplatu većeg iznosa (110.000 DEM) nego u ovom sporu (192.960,00 kn).

Revizijski navod tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o identičnim zahtjevima nije prihvatljiv.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 10. travnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.