Gzz-158/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 158/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr.sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. D. iz J., koju zastupaju S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika H. e. d.d. Z., D. E. V., kojeg zastupa M. R., odvjetnik iz Z., radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 19. svibnja 2004. godine, br. G-DO-576/04, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 5. travnja 2004. godine, br. Gž-126/04, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 28. listopada 2003. br. P- 1114/03, u sjednici održanoj dana 25. listopada 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 5. travnja 2004. godine, br. Gž-126/04, i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 28. listopada 2003. godine, br. P-1114/03.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 5. travnja 2004. godine, br. Gž-126/04, prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 28. listopada 2003. godine, br. P-1114/03, tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku H. e. d.d. Z., D. E. V. da isplati tužiteljici I. D. iz J., iznos od 4.172,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2002. godine do isplate, kao i da naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.098,00 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvati i ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje odnosno podredno da tu presudu preinači, žalbu tuženika odbije i potvrdi presudu suda prvog stupnja.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U ovom sporu odlučivano je o zahtjevu tužiteljice za isplatu božićnice i uskrsnice u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn, naknade razlike plaće zbog porasta troškova života u iznosu od 72,00 kn, na regres za godišnji odmor iznos od 2.000,00 kn i na ime poklona za djecu 100,00 kn, sve primjenom čl. 57. st. 2., 63. i 64. Kolektivnog ugovora za H. e. od 22. prosinca 1999. godine.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbi Kolektivnog ugovora tuženika od 22. prosinca 1999. godine (dalje: Kolektivni ugovor) i to kao pravnih pravila primjenom čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – u daljnjem tekstu: ZR).

Drugostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim, jer je ocijenio da se odredbe Kolektivnog ugovora ne mogu primijeniti kao pravno pravilo s obzirom da je Kolektivni ugovor otkazan pa nije prestao istekom roka na koji je sklopljen. Državni odvjetnik Republike Hrvatske neosnovano u zahtjevu upućuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, kada tvrdi da drugostupanjska presuda nema valjanih razloga.

Ovo iz razloga što pobijana presuda, po ocjeni ovog suda, sadrži valjane razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, pa se pravilnost pobijane presude može valjano provjeriti.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je kolektivni ugovor sklopljen 22. prosinca 1999. godine, na određeno vrijeme od godinu dana s tim da se smatra sklopljenim s danom potpisivanja kolektivnog ugovora od ovlaštenih predstavnika stranaka tog kolektivnog ugovora (čl. 134. Kolektivnog ugovora).

S obzirom na navedeni sadržaj čl. 134. Kolektivnog ugovora ovaj sud cijeni da je vrijeme važenja kolektivnog ugovora isteklo 22. prosinca 2000. godine, kako to osnovano u zahtjevu tvrdi državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Drugostupanjski je sud pogrešno ocijenio da je u ovoj pravnoj stvari od odlučnog značenja činjenica da je tuženik kao stranka iz kolektivnog ugovora otkazao kolektivni ugovor 27. prosinca 2000. godine, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine, br. Pr-845/01 u parničnom predmetu tužitelja Nezavisni sindikat radnika H. e. protiv tuženika H. e. d.d. odbijen tužbeni zahtjev zbog poništenja otkaza kolektivnog ugovora od 27. prosinca 2000. godine.

Ovo iz razloga što se kolektivni ugovor ne može valjano otkazati nakon što je prestao istekom vremena na koje je ugovor sklopljen.

Otkazom mogu prestati važiti kolektivni ugovori koji su još na pravnoj snazi u vrijeme otkazivanja, a ne kolektivni ugovori koji su na drugi način prestali važiti i prije nego što je stranka ugovor otkazala.

Članom 195. ZR propisano je da ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje sadržaj, i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuje do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao i dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Člankom 139. st. 2. Kolektivnog ugovora je propisano da će se sve odredbe tog ugovora primjenjivati nakon vremena na koji je sklopljen sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Iz navedenog proizlazi da kolektivni ugovor od 22. prosinca 1999. godine nije prestao otkazom već istekom vremena na koji je sklopljen, pa se odredbe kolektivnog ugovora imaju primjenjivati kao pravna pravila do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Zbog navedenih razloga u ovoj pravnoj stvari radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva treba kao pravna pravila primjenom čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora primijeniti odredbe čl. 57. st. 2., čl. 63. i čl. 64. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine.

Kada je drugostupanjski sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni pravnih pravila iz kolektivnog ugovora, pogrešno je primijenio odredbu čl. 195. Zakona o radu.

U činjeničnoj situaciji kada u ovoj pravnoj stvari nije sporna visina potraživanja tužitelja za koja tužitelj ima pravni osnov u odredbama čl. 64., 57. st. 2. i čl. 63. Kolektivnog ugovora, valjalo je zahtjev za zaštitu zakonitosti, primjenom čl. 408. st. 2. u svezi s čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti i pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti kao u izreci ove presude.

Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Troškovi odgovora na žalbu tužitelju nisu dosuđeni, jer nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 25. listopada 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Miljenka Vraničar, v. r.