I Kž-312/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 312/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Ranka Marijana kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. K. zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2008. broj K-248/07, u sjednici održanoj 28. svibnja 2008. saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 31. siječnja 2008. broj K-248/07 Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženika S. K. zbog dvaju kaznenih djela protiv imovine, razbojništvom i to pod toč. 1. izreke pobijane presude zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, a pod toč. 2. izreke pobijane presude za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona.

Za kazneno djelo iz toč. 1. optuženiku je, na temelju čl. 218. st. 2. uz primjenu odredbi čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Za kazneno djelo iz toč. 2. optuženiku je, na temelju čl. 218. st. 1. uz primjenu odredbi čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. b. Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

I Kž 312/08-4

Optuženiku su, na temelju čl. 69. Kaznenog zakona, opozvane uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 27. prosinca 2006. broj KO-3591/04 i određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca i uvjetne osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dugom Selu od 16. srpnja 2007. broj K-173/06 i određeno je izvršenje kazne zatvora od 8 (osam) mjeseci, koje kazne su optuženiku uzete kao utvrđene.

Potom je optuženik S. K., iz primjenu odredbi čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c. Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju čl. 63. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. listopada 2007. pa nadalje.

Na temelju odredbi čl. 76. i 75. st. 3. Kaznenog zakona optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, čije trajanje je određeno do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora i ne dulje od pet godina.

Na temelju čl. 82. Kaznenog zakona od optuženika je oduzeta imovinska korist u ukupnom iznosu od 12.190,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je oslobođen plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka i to onih iz čl. 119. st. 1. i st. 2. toč. 1. do 7. istog Zakona.

Ovu presudu, pravodobno podnesenom žalbom, pobija državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu preinači pobijanu presudu na način da optuženiku utvrdi kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju za svako od počinjenih kaznenih djela, i da ga potom osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 7. travnja 2008. pod brojem KŽ-DO-617/08 dostavlja pisano mišljenje u kojem u cijelosti podržava žalbu državnog odvjetnika.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da su optuženiku utvrđene preblage pojedinačne kazne, jer da nije bilo mjesta primjeni propisa o ublažavanju kazne, a da je nakon toga optuženiku izrečena i preblaga jedinstvena kazna zatvora.

Obrazlažući žalbu državni odvjetnik preocjenjuje svaku od, po prvostupanjskom sudu utvrđenih, olakotnih okolnosti ističući da je kao jedinu olakotnu okolnost optuženiku trebalo cijeniti smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Ostale okolnosti smatra da nisu olakotne. Posebno ističe životnu dob optuženika, činjenicu da je ovisnik, da je nezaposlen, njegovo primjereno ponašanje pred sudom i okolnost što je otac jednog malodobnog djeteta što, po žalitelju, nisu okolnosti koje je trebalo cijeniti kao olakotne.

I Kž 312/08-4

Suprotno tome smatra da je nedovoljno cijenjena okolnost što je optuženik višekratno osuđivana osoba, uz ostalo i za kaznena djela protiv imovine.

Protivno stajalištu žalitelja prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kazni i pravilno ih je vrednovao kao olakotne ili otegotne. Ukupnost po prvostupanjskom sudu utvrđenih olakotnih okolnosti, i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predstavljaju one naročito izražene olakotne okolnosti koje dopuštaju sudsko ublažavanje kazne jer će se, kako pravilno zaključuje sud prvoga stupnja, svrha kažnjavanja postići i blažom kaznom od propisane.

Posebno okolnost da je optuženik osoba s poremećajem osobnosti, najvjerojatnije emocionalno nestabilnog tipa s elementima disocijalnosti i politoksikomanski ovisnik što je sve utjecalo na stanje ubrojivosti optuženika (tempore criminis smanjeno je ubrojiv), a i potpuno i cjelovito priznanje počinjenih kaznenih djela, uz ostale olakotne okolnosti zasigurno su one posebno izražene olakotne okolnosti, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, i optuženiku i po stajalištu ovoga suda izrekao kaznu kojom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom, opravdano pritom primijenivši odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 57. Kaznenog zakona.

Zato je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvoga stupnja.

Povodom žalbe državnog odvjetnika prvostupanjska presuda ispitana je i po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a i utvrđeno je da niti tijekom postupka niti u izrađenoj presudi nije počinjena niti jedna od tamo naznačenih bitnih povreda postupka, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenoga trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP-a.

U Zagrebu, 28. svibnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.