Rev-2629/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2629/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Z., i drugotuženika G. Z., Z., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i sklapanja ugovora o najmu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5019/12-2 od 4. rujna 2012. kojom je potvrđeno rješenje o troškovima postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-86/11-12 od 11. travnja 2012., u sjednici održanoj 24. veljače 2015.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 5019/12-2 od 4. rujna 2012. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Ps-86/11-12 od 11. travnja 2012. utvrdio da je tužba u ovom parničnom predmetu povučena. Tužitelju je naloženo naknaditi parnične troškove prvotuženiku u iznosu od 8.125,00 kuna te drugotuženiku u iznosu od 12.500,00 kuna.

Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-5019/12 od 4. rujna 2012. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. i čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), sukladno odredbi čl. 400. ZPP, zbog revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Tužitelj je naveo da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnpog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem pitanju postoji utvrđena sudska praksa, ali da je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s postojećom praksom.

Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz uputu tom sudu da utvrdi vrijednost predmeta spora sukladno pravilu iz čl. 36. ZPP.

Prvotuženik nije odgovorio na reviziju.

Drugotuženik je odgovorio na reviziju i predložio je odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

Revizija je nedopuštena.

Vijeće revizijskog suda ispitalo je dopuštenost revizije vodeći računa o odredbi čl. 400. st. 3. ZPP prema kojoj će se u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjivati odredbe ZPP o reviziji protiv presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna; ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

S obzirom na to da se u ovom slučaju ne radi o pobijanom rješenju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, dopustivost revizije ispitana je prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, te je utvrđeno da taj kriterij nije ispunjen, jer vrijednost predmeta spora pobijanog rješenja iznosi u odnosu na odluku o trošku prvotuženika 8.125,00 kuna, a u odnosu na odluku o trošku drugotuženika 12.500,00 kuna.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj slučaj, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa da je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Podnesena revizija nema potreban sadržaj u smislu citirane odredbe ZPP, jer u njoj nije naznačeno ni jedno materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose.

Tužitelj je naime u reviziji protiv odluke o troškovima parničnog postupka naveo da su parnični troškovi odmjereni pogrešnom primjenom odredbe čl. 36. ZPP o načinu utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, a što je utjecalo previsoko odmjerenim parničnim troškovima koje je tužitelj dužan naknaditi tuženicima.

Pobijano rješenje je doneseno u sporu po tužbi radi utvrđenja da je tužitelj smrću svoga oca stekao status zaštićenog najmoprimca te radi naloga tuženicima da s tužiteljem sklope ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem. Radi se o nenovčanom zahtjevu a tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kuna, i prema toj vrijednosti predmeta spora su obračunati troškovi parničnog postupka. Tužitelj međutim drži da nije odlučno što je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kuna, jer da je sud trebao rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.892,40 kuna primjenom pravila iz čl. 36. ZPP, dakle obračunom vrijednosti petogodišnje najamnine za predmetni stan.

Iz navedenog slijedi da tužitelj nije određeno naznačio ni jedno materijalnopravno pitanje, a samim time nije navedeno ni zašto bi pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da u ovom sporu nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st.1. ZPP, a revizija tužitelja nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji tužitelja koju je valjalo odbaciti po čl. 392. ZPP.

Zagreb, 24. veljače 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.