Rev-399/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 399/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z., protiv tuženika S. M. iz Z., kojeg zastupa L. A., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja stanarskog prava nakon razvoda braka, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-10098/94 od 14. veljače 1995., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-481/94 od 15. rujna 1994., u sjednici održanoj dana 12. ožujka 1996.,

r i j e š i o je:

Ukida se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-10098/94 od 14. veljače 1995. i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-481/94 od 15. rujna 1994. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen zahtjev tužiteljice da se utvrdi isključivim nosiocem stanarskog prava na stanu u Z., V. kat, stan br. 3, ulaz 3, te tuženiku naloži da se iseli iz predmetnog stana i preda ga tužiteljici slobodnog od osoba i stvari i tužiteljici naknadi troškove postupka. Tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.600,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tužiteljica iz svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže da se presuda ukine ili da se preinači i prihvati zahtjev tužiteljice.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nositeljicom stanarskog prava na spornom stanu.

Niži sudovi odbili su zahtjev tužiteljice, jer su utvrdili, da je brak stranaka bio razveden pravomoćnom sudskom presudom prije nego je stan dodijeljen na korištenje tuženiku, slijedom čega zaključuju da tužiteljica nije stekla stanarsko pravo na spornom stanu, pa nema pretpostavki da se primijeni odredba čl. 65. Zakona o stambenim odnosima (NN br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93, u daljnjem tekstu: ZSO).

Tužiteljica tvrdi da su stranke nakon razvoda braka nastavile živjeti u izvanbračnoj zajednici, da su sporni stan dobile na korištenje za trajanja izvanbračne zajednice a sa osnova radnog odnosa s tim da su radile u istoj radnoj organizaciji i to za sebe i dvoje maloljetne zajedničke djece i da su stan zajedno koristile dok tuženik tužiteljicu i djecu nije istjerao iz stana.

Pogrešan je pravni stav niži sudova da tužiteljica ne može biti utvrđena nosiocem stanarskog prava na spornom stanu. Ako je tuženiku sporni stan dodijeljen na korištenje i za članove njegove obitelji (tužiteljicu i zajedničku djecu stranaka) i ako je kao kriterij za ostvarivanje prava na dodjelu stana bio i radni odnos tužiteljice u radnoj organizaciji koja je stan dodijelila na korištenje, te i ako su stranke nastavile život u izvanbračnoj zajednici nakon stoje brak stranaka razveden, s tim da su zajedno živjele i u stanu na kojem su bili sunosioci stanarskog prava i zajedno preselile u sporni stan, onda postoji situacija analogna zamjeni stana i nosiocem stanarskog prava može biti utvrđen bivši bračni drug.

Iako je revidentica istakla sve revizijske razloge u reviziji niti opisno ne navodi koju su bitnu povredu počinili niži sudovi, a ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Zbog pogrešnog pravnog stava u postupku nisu utvrđene odlučne činjenice za rješenje predmeta spora a naprijed navedene pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo reviziju prihvatiti i odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 12. ožujka 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.