I Kž-640/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 640/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, Dražena Tripala i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 05. travnja 2006. broj K-2/04, u sjednici održanoj dana 07. ožujka 2007. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu opt. I. P., na temelju čl. 354. st. 3. ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabom opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci.

Temeljem čl. 123. ZKP troškovi kaznenog postupka, kao i nužni izdaci optuženika i njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu je optuženik podnio odgovor, u kojem pobija navode žalbe i predlaže da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, pismeno je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati,

đenje, a kod ukine prvostupanjska presuda i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno su

I Kž 640/06-3

takvog prijedloga ostala je i na sjednici vijeća nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nada Kolak Parfenjuk.

Žalba nije osnovana.

U navodima žalbe državni odvjetnik smatra da je sud izveo pogrešan zaključak kada je pretragu osobe optuženika smatrao nezakonitom jer da iz iskaza svjedoka D. B. i R. B. proizlazi da policijski službenici nisu prešli granice pregleda osumnjičenika i da su u svemu postupili u smislu čl. 177. st. 2. ZKP, odnosno naloga suda u smislu čl. 213. ZKP.

Suprotno prigovorima žalitelja, sud je na temelju potpune i pravilne ocjene obrane optuženika i iskaza svjedoka, sve odlučne činjenice raspravio i pouzdano zaključio kako nema dokaza koji bi sa sigurnošću upućivali da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. ZID KZ.

Optuženik u navodima svoje obrane poriče da bi kritične zgode u rukavu jakne imao 84 komada tableta MDMA. Suglasno tome tvrdi svjedokinja D. V..

Iz suglasnih iskaza svjedoka D. B., D. P. i R. B., djelatnika PU Karlovačke, proizlazi da su isti vršili opservaciju parkirališta i primijetili kako iz zgrade izlaze tri osobe, između ostalih optuženik i svjedokinja D. V., koje od prije poznaju, te im pristupili radi pregleda, a zatim i pretrage. Podudarnim iskazivanjem navedenih svjedoka proizlazi i da je upravo svjedok D. B. vršio pregled optuženika, te su njegova saznanja o tome kako je to vršio i najpouzdanija za utvrđenje tih činjenica. Taj svjedok je u iskazu bio dosljedan i izričit da je najprije izvršio vanjski pregled, odnosno opip odjeće optuženika. Opipom u lijevom rukavu u predjelu lakta osjetio je nešto zrnato i posumnjao da ima drogu. Nakon što je izašao s optuženikom pred zgradu, skinuo mu je jaknu, a potom, desnom rukom stisnuo lijevi rukav jakne i opipao ta zrna nalik na tablete, te lijevom rukom ušao u jaknu i također s unutarnje strane napipao vrećicu s tabletama. Nakon toga optuženik je uhićen. Potom je od istražnog suca zatražio nalog za pretragu osobe, koji je i izdan.

Iz navedenog, detaljnog i preciznog opisa postupanja navedenog svjedoka prema optuženiku, nedvojbeno proizlazi da je svjedok izvršio radnju ulaska ruke u rukav jakne optuženika, gdje je napipao predmetnu drogu, što je učinio prije nego što je ishodio nalog istražnog suca za pretres osobe, u konkretnom slučaju optuženika. Kod tako utvrđenog postupanja djelatnika policije, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da se u konkretnom slučaju, a s obzirom na mjesto pronalaska droga (u unutrašnjosti rukava jakne) poduzimanje radnje navedenog djelatnika zadiranjem njegove lijeve ruke u unutrašnjost rukava jakne, radilo o osobnoj pretrazi, a ne pregledu optuženika, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja.

Djelatnik policije u konkretnom slučaju, kada je vanjskim pipanjem rukava zamijetio da optuženik vjerojatno ima drogu, a s obzirom i na ranija saznanja o optuženiku, kako on to tvrdi, bilo mu je dovoljno postojanje te vjerojatnosti u smislu čl. 211. st. 1. ZKP da zatraži nalog za pretres osobe od istražnog suca.

Naime, prema pravnom stajalištu ovog Vrhovnog suda, a koje je sukladno odredbi čl. 268. st. 1. i 2. Privremenog službovnika Ministarstva unutarnjih poslova, osobni pregled kao izvid kaznenog djela u smislu čl. 177. st. 1. i 2. ZKP obuhvaća samo pregled vanjskih dijelova

I Kž 640/06-3

odjeće i obuće određene osobe, a svako daljnje pretraživanje te odjeće, obuće ili tijela osobe predstavlja dublje zadiranje u njezinu privatnost, zbog čega je tu radnju potrebno provesti u zakonom propisanoj formi, tj. kao istražnu radnju pretrage osobe, sukladno odredbi čl. 213. ZKP.

Zbog toga i nije bilo uvjeta za pretragu osobe bez naloga i bez svjedoka, u konkretnom slučaju optuženika, u smislu čl. 216. st. 3. ZKP. Kod naprijed navedenih utvrđenih činjenica proizlazi da je pretraga obavljena bez pisanog sudskog naloga, bez prisutnosti svjedoka, a što znači da je oduzimanje opojne droge od optuženika uslijedilo na temelju nezakonitog postupanja redarstvenih djelatnika, što pribavljeni dokaz čini nezakonitim, sukladno odredbi čl. 9. st. 1. i 2. ZKP.

Iz spisa proizlazi da su djelatnici policije nakon opisanog postupka svjedoka D. B. ishodili nalog suda za pretragu optuženika i postupili po njemu, te sastavili zapisnik uz prisutnost svjedoka. Međutim, naknadno pribavljanje naloga istražnog suca za pretres osobe i nakon toga sastavljanje zapisnika uz prisutnost svjedoka ne može takav dokaz učiniti valjanim. S tim u svezi ni provedeno toksikološko vještačenje pronađene droge 84 komada ecstasy-a ne može biti zakoniti dokaz, budući se isti temelji na vještačenju droge koja je pribavljena navedenom povredom ZKP-a.

Stoga je sud prvog stupnja glede inkriminiranog događaja, na temelju navedenih dokaza i njihovom neposrednom ocjenom i to ocjenom obrane optuženika, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te zaključio da nema dokaza da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, o čemu je u obrazloženju svoje presude iznio argumentirane i valjane razloge koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Zbog navedenog žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku posudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 07. ožujka 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.