Kžm-1/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 1/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. E. M., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2003. godine broj Km-4/03, u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o je:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji, te se mlt. E. M. za kaznena djela iz čl. 192. st. 2. i čl. 188. st. 1. KZ-a, zbog kojih je tom presudom oglašen krivim, temeljem čl. 24. st. 1. i 3. i čl. 25. st. 1. Zakona o sudovima za mladež osuđuje na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a maloljetniku se u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 31. prosinca 2002. godine, pa nadalje.

Odbija se žalba mlt. E. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom mlt. E. M. je oglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 192. st. 2. KZ-a (djelo pod toč. 2. izreke) i čl. 188. st. 1. KZ-a (djelo pod toč. 1. izreke), te je, temeljem čl. 24. st. 1. i 3. i čl. 25. st. 1. Zakona o sudovima za mladež osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od četiri godine.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a maloljetniku je u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 31. prosinca 2002. godine, pa nadalje. Temeljem čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku oštećenica M. Đ. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

Temeljem čl. 86. st. 1. Zakona o sudovima za mladež u svezi čl. 122. st. 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku maloljetnik je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP-a.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i maloljetnik - putem branitelja K. Š., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kazni, time da je državni odvjetnik predložio da se pobijana presuda preinači i maloljetniku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od pet godina, dok je maloljetnik predložio da se izrekne blaža kazna, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Temeljem čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vraćajući spis predložilo da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba maloljetnika neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti po čl. 379. st. 1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud povrede iz tog propisa nije našao.

Državni odvjetnik u pogledu izrečene kazne nalazi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nije dovoljno vrednovao okolnosti uz koje su djela počinjena (uz nasilne obljube i felatio), te visoki stupanj agresivnosti i upornosti. Smatra da se izrečenom kaznom neće postići svrha kažnjavanja, već da bi radi ostvarenja ciljeva specijalne i generalne prevencije maloljetniku trebalo izreći kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od pet godina.

Suprotno žalbi državnog odvjetnika maloljetnik u žalbi ističe da je izrečena kazna maloljetničkog zatvora previsoka, drastična i da predstavlja odmazdu za počinjena djela, a da utvrđene olakotne okolnosti (kajanje i činjenica da do sada nije činio kaznena djela) nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene, te da bi i znatno niža kazna od izrečene ostvarila svrhu kažnjavanja.

Međutim i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna maloljetničkog zatvora je preblaga, imajući u vidu stupanj kaznene odgovornosti maloljetnika, povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, zatim okolnosti uz koje su kaznena djela počinjena, te upornost i bezobzirnost maloljetnika.

Stoga je ovaj Vrhovni sud, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, izrekao maloljetniku kaznu maloljetničkog zatvora u nešto duljem trajanju nego što je to izrekao prvostupanjski sud, doduše ne u trajanju od pet godina, kako je to predloženo u žalbi državnog odvjetnika, jer je našao da će se izrečenom kaznom u trajanju od četiri godine i šest mjeseci u svemu ostvariti svrha kažnjavanja.

Obzirom na sve izneseno trebalo je presuditi i odlučiti kao u izreci (čl. 384. st. 1. ZKP- a).

U Zagrebu, 29. siječnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.