Legislator Case Law & Legislation
I Kr-16/1996-3 AI generated

Criminal appeal dismissed because mitigating circumstances were known at sentencing and no new facts exist.

Case Number I Kr-16/1996-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the prisoner's request for extraordinary sentence mitigation. The defendant argued he is a father of six children and a veteran, but the court found these facts were already considered during the original sentencing. Since no new circumstances existed under Article 399 of the Criminal Procedure Act, the request was denied per Article 401.

Legislator headnote

AI generated

čl. 399. ZKP; čl. 401. st. 6. ZKP: Circumstances known at the time of sentencing cannot serve as grounds for extraordinary mitigation unless new facts are proven.

Keywords

AI generated
extraordinary sentence mitigation known circumstances at sentencing criminal procedure act prisoner rights family care obligations

Cited Legislation

AI generated
čl. 399. ZKP
Sve okolnosti istaknute u zahtjevu osuđenika nisu nove, jer su bile poznate sudovima u vrijeme izricanja presude, te su izrijekom cijenjene prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, pa se prema tome ne radi o okolnostima kakve ima u vidu odredba čl. 399. ZKP.
čl. 401. st. 6. ZKP
Kako osuđenik u svom zahtjevu nije istakao niti jednu novu okolnost temeljem koje bi mu se izrečena kazna mogla izvanredno ublažiti, trebalo je, na temelju čl. 401. st. 6. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 16/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Šibl Neve i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. R. M. zbog krivičnog djela iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Rijeci od 9. siječnja 1996. br. Kv-635/95 (K-150/95), u sjednici održanoj 3. travnja 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. R.M. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Županijskog suda u Rijeci br. Kž-243/95 od 6. rujna 1995. godine, kojom je u pravnoj oznaci djela preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. K-150/95 od 14. srpnja 1995. godine, osuđen je R.M. zbog krivičnih djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca.

Osuđenik se nalazi u pritvoru, a kasnije na izdržavanju kazne u KZ L., od 22. veljače 1995. godine, pa dalje.

U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenik navodi da je otac dvoje mlt. djece, a brine se i o troje mlt. djece iz ranijeg braka njegove vanbračne supruge S.R., koja se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KZ P. Napominje da je ranije neosuđivan, te da je učesnik domovinskog rata, pa smatra da su ispunjeni uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Sud prvog stupnja je, dostavljajući predmet, predložio da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je i prijedlog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Sve okolnosti istaknute u zahtjevu osuđenika nisu nove, jer su bile poznate sudovima u vrijeme izricanja presude, te su izrijekom cijenjene prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, pa se prema tome ne radi o okolnostima kakve ima u vidu odredba čl. 399. ZKP.

Točno je da se osuđenik, u vanbračnoj zajednici sa S.R., brine o ukupno petero mlt. djece, te da se njegova vanbračna supruga također nalazi na izdržavanju kazne, međutim, iz izvješća Centra za socijalni rad, Podružnice R., proizlazi da su sva djeca smještena u Domu za djecu i omladinu I. u L., te da im je postavljen staratelj za poseban slučaj, iz čega slijedi da je o djeci u potpunosti preuzeta odgovarajuća briga i skrb.

Kako osuđenik u svom zahtjevu nije istakao niti jednu novu okolnost temeljem koje bi mu se izrečena kazna mogla izvanredno ublažiti, trebalo je, na temelju čl. 401. st. 6. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. travnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Potrebica Ante v.r.