Revr-451/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 451/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. N. iz D., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz D., protiv tuženika A. d.d. D., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-903/02 od 1. travnja 2004. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1750/01 od 24. travnja 2002. godine, u sjednici održanoj dana 30. studenog 2004. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-903/02 od 1. travnja 2004. godine, između ostalog, žalba tužitelja je uvažena, dok je žalba tuženika odbijena te presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1750/01 od 24. travnja 2002. godine potvrđena u toč. 1, 2, 3 i 4 izreke.

Tom je prvostupanjskom presudom u navedenom dijelu poništena odluka tuženika broj 40/01 od 29. listopada 2001. godine te naloženo tuženiku da prizna tužitelju ostala prava iz radnog odnosa kako je to specificirano u toč. 2, 3 i 4 izreke prvostupanjske odluke.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revizijski navodi tuženika iscrpljuju se u tvrdnji da je pogrešno prihvaćen tužbeni zahtjev na poništenje odluke tuženika, jer da je tužbeni zahtjev, trebao glasiti na utvrđenje ništavosti. Smatra tuženik da upravo iz tog razloga nije bilo osnova da se tužbeni zahtjev prihvati, a iz toga slijedi neosnovanost i daljnjih tužbenih zahtjeva za priznavanja prava iz radnog odnosa.

Tužitelj je tužbom zatražio poništenje navedene odluke tuženika kojom je odlučeno da prestaje ugovor o radu sklopljen s tužiteljem i to sa danom 5. listopada 2001. godine.

Ovaj revizijski sud nalazi da pobijanom odlukom materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tuženika (čl. 106. ZR).

Što se tiče odluke tuženika o prestanku ugovora o radu zaključenog s tužiteljem, a u svezi sa spornim pitanjem s kojim danom prestaje radni odnos tužitelja, drugostupanjska odluka sadrži valjano obrazložene razloge kojima se prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da radni odnos tužitelja prestaje s danom 4. prosinca 2001. godine, a ne s danom 5. listopada 2001. godine kako je to utvrdio tuženik (čl. 45. i 48. st. 1. Zakona o radu, “Narodne novine” br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – u daljnjem tekstu ZR).

Okolnost da je tužbenim zahtjevom zatraženo poništenje predmetne odluke, sama po sebi nema za posljedicu neosnovanost tužbenog zahtjeva koji po svom sadržaju predstavlja zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika iz radnog odnosa, glede kojeg radnik može zahtijevati sudsku zaštitu pred nadležnim sudom (čl. 126. ZR).

Iz svih navedenih razloga, a kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i primjenom odredaba čl. 393. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. studenog 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.