Rev-2232/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2232/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.M. iz Z., kojega zastupa punomoćnik I.J. odvjetnik u Z., protiv tuženice "C. " o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagebu od 12. listopada 1993. godine, br. Gž-7740/93., s kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. veljače 1993. godine, br. Pn-3177/92., u sjednici održanoj dana 23. travnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja D.M., te se djelomično preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 12. listopada 1993. godine, br. Gž-7740/93. u dijelu kojim je prihvaćanjem žalbe tuženice preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. veljače 1993. godine, br. Pn-3177/92. tako da je odbijen dio tužbenog zahtjeva i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženici "C. " o. d.d. Z., da isplati tužitelju D.M. iz Z., pored već pravomoćno dosuđenog iznosa naknade štete od 5.600 kn još i daljnji iznos od 700 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počev od 2. veljače 1993. godine, do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu 410 kuna, sve to u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 2. veljače 1993. godine, br. Pn-3177/92. suđeno je:

"Tužena "C. " o. Z., dužna je tužitelju M.D. iz Z., na ime naknade štete platiti iznos od 18.260.000 HRD, sa zaonskom zateznom kamatom koju određuje čl. 277. st. 1. ZOO, od presuđenja do isplate kao i nadoknaditi mu parnični trošak ovog postupka u iznosu od 668.000 HRD, a sve u roku od 15 dana."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 12. listopada 1993. godine, br. Gž-7740/93. suđeno je:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3177/92. od 2. veljače 1993. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da plati tužitelju preko 5.600.000 HRD do 18.260.000 HRD, dakle, za iznos od 12.660.000 HRD te u odluci o troškovima parnice i sudi:

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 12.660.000 HRD sa zakonskim zateznim kamatama na isti iznos od 2. veljače 1993. godine do isplate.

Tužena je dužna platiti tužitelju troškove parnice u iznosu od 210.100 HRD u roku od 15 dana."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da sud reviziju prihvati, pobijanu presudu preinači tako da presudu suda prvog stupnja potvrdi a revidentu dosudi trošak revizije po tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Pravovremenu, potupnu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tuženica nije odgovrila na izjavljenu reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Neosnovana je tvrdnja revidenta da je obrazloženje pobijane presude nedostatno i protivno izreci presude, jer ovaj sud nalazi da je izreka presude u skladu s obrazloženjem presude time da obrazložnje presude sadrži i razloge o svim prvavno odlučnim okolnostima tako da je moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Zbog navedenih se razloga nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je u štetnom događaju - prometnoj nesreći dana 27. svibnja 1992. godine, tužitelj pretrpio tjelesne povrede - udarno krvne podljeve gleve, oguljotine čela i tjemena s lijeve strane, potres mozga, udarne ozljede i oguljotine lijeve strane lica i trzajnu ozljedu vratne kralježnice,

- da je kao posljedica zadobivenih povreda nastupila pareza lijevog ličnog živca po centralnom tipu, razvila se lijevo strana diskretna hemiparetna, a kasnije i neurostenični posttraumatski sindrom uz strah pred prometom, te nervozu, nesanicu, promjenjivo raspoloženje, lagalnu ograničenje kretnji u vratnoj kralježnici zbog čega je smanjena radna i životna aktivnost tužiteljici trajnu u opsegu koji iznosi 15%,

- da je zbog zadobivenih tjelesnih povreda tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju 6 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju 2 dana, te povremene manje bolove kroz vrijeme od 2 mjeseca,

- da je tužitelj pretrpio strah koji je bio jakog intenziteta trajao oko 2 dana, srednje jaki sekundarni strah s time da tužitelj ima strah od prometa,

- da su kod tužitelja kao posljedica zadobivenih povreda ostali na licu i čelu vidljivi ožiljci s time da lijevi usni kut visi, te da kod tužitelja postoji manja naruženost,

- da je tužitelj u momentu povređivanja bio star 28 godina.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pogrešno primjenio materijalno pravo kad je utvrdio visinu novčane naknade nematerijane štete s osnova naruženosti u iznosu od 600 kn. Ovo iz razloga što imajući u vidu kriterije i mjerila propisane čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91. i 3/94. - dalje ZOO), kao i stupanj naruženosti i mjesto gdje su ožiljci smješteni (čelo i lice) kao i činjenicu da je lijevi usni kut tužitelja visi, da je tužitelj mlađa osoba te da su nedostaci tužiteljevog lica dostupni svakodnevnim pogledima trećih osoba, ovaj sud nalazi da pravičnu novčanu naknadu štete s osnova naruženosti čini iznos od 1.300 kn.

Kako je sud drugog stupnja dosudio tužitelju naknadu štete s osnova naruženosti iznos od 600 kn to je revizija tužitelja djelomično prihvaćena te pobijana presuda djelomično preinačena primjenom čl. 395. st. 1. ZPP tako da je tužitelju dosuđen još i daljnji iznos od 700 kn.

Na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete dosuđene su i zakonske zatezne kamate počev od dana presuđenja po sudu prvog stupnja, pa do isplate primjenom čl. 277. st. 1. ZOO. Sud drugog stupnja je pravilno primjenio materijalno pravo kad je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu štete s osnova fizičkih boli čini iznos od 1.200 kn, s osnove straha iznos od 800 kn i s osnove duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 3.000 kn.

Ovo iz razloga što navedeni iznosi, po ocijeni ovoga suda, a uzimajući u obzir vrstu i težinu pretrpljenih povreda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli, te straha koji je tužitelj trpio zbog zadobivenih tjelesnih povreda kao i opseg smanjenja životnih aktivnosti i pojavne oblike u kojima se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituje kao i godine života tužitelja a time i činjenicu da će tužitelj imati smanjenje životne aktivnosti predvidivo još dugo vremena predstavljaju pravičnu novčanu naknadu utvrđenu uz uzimanje svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. i 2. ZOO.

Zbog navedenih razloga neosnovane su tvrdnje revidenta da su naknade ovih vidova nematerijalne štete utvrđene u iznosima koji su niži od iznosa koji bi predstavljali pravičnu novčanu naknadu.

Pri tom valja navesti da ovaj sud imao u vidu i odredbu čl. 189. st. 2. ZOO prema kojoj se naknada nematerijalne štete utvrđuje prema okolnostima kakve su postojale u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja.

Zbog navedenih je razloga u tom dijelu revizija tužitelja primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

Obzirom da je tužitelj djelomično uspio u revizijskom postupku čime se je povisino omjer uspjeha tužiteja u parnici to je sud primjenom čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP dosudio tužitelju parnični trošak za zastupanje po punomoćniku, za sastav tužbe i za troškove vještačenja naknadu u ukupnom iznosu od 410 kuna.

Visina troškova zastupanja utvrđena je u skladu s odredbama tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. travnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.