Rev-114/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 114/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. T., 2. M. T., 3. D. T., zastupanog po zakonskom zastupniku i ocu M. T. i 4. M. T., svi iz S., zastupani po punomoćnici D. T. – T., odvjetnici iz Z., protiv tuženika K. b. c. R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću posl. br. Gž-357/06. od 14. studenoga 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Senju posl. br. P-148/03. od 6. ožujka 2006., u sjednici održanoj dana 18. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Tužiteljima se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev i tuženiku je naloženo da na ime naknade štete isplati i to tužiteljima M. T. i M. T. svakom po 150.000,00 kn, a tužiteljima M. T. i mlt. D. T. svakom po 220.000,00 kn sve sa zateznim kamatama. Ujedno je tuženiku naloženo tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu 37.540,66 kn.

Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, je li sad pok. A. T. smrtno stradala zbog propusta u liječenju učinjenih po djelatnicima tuženika te slijedom toga je li tuženik dužan tužiteljima naknaditi štetu koju su pretrpjeli zbog smrti svoje majke odnosno supruge.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP).

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Time što nije prihvaćen prijedlog tuženika za odgodu ročišta na kojem je zaključena glavna rasprava nije tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom. Nije, dakle učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju ističe tuženik. Naime, ročište za glavnu raspravu od 6. ožujka 2006. zakazano je 16. siječnja 2006. Tuženik je primio poziv uz koji mu je uručen nalaz vještaka 20. siječnja 2006. Tuženik je podneskom od 28. veljače 2006. zatražio odgađanje rasprave zato što da istog dana ima zakazanu raspravu u Općinskom sudu u Crikvenici. Podnesak tuženika s prijedlogom za odgodu je zaprimljen 2. ožujka 2006.

Na temelju tih utvrđenja proizlazi da tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je imao oko mjesec i pol dana vremena očitovati se na nalaz vještaka računajući od dana kada mu je taj nalaz uručen uz poziv za raspravu, pa do dana kad je rasprava zakazana. Stoga nije bilo razloga udovoljiti zahtjevu tužitelja za odgađanje ročišta, niti je on onemogućen u raspravljanju, jer je, imao više nego dovoljno vremena iznijeti eventualne primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

To pak, što prema navodima revizije dana 6. ožujka zbog jake bure nije bilo moguće doći na zakazano ročište mogao je biti razlog za traženje povrata u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta (čl. 117. ZPP-a), a nije razlog koji bi ukazivao na bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojeg bi tuženiku bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Nije se ostvario ni istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je zbog teške greške liječnika tuženika u više instanci zbog kojih je sad pok. A. T. neodgovarajuće liječena, došlo do njezine smrti.

Tuženik kao medicinska ustanova odgovara za štetne posljedice u medicini inače dopuštenog i opće prihvaćenog načina liječenja kada u postupanju njegovih djelatnika postoji krivnja. Ovdje je na temelju nalaza vještaka koji nalaz je sud prihvatio, utvrđena uzročna veza između štetne posljedice i neodgovarajućeg postupanja liječnika, djelatnika tuženika.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu jer je šteta nastala krivnjom liječnika tuženika (čl. 170. st. 1. i čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., 88/01. – dalje: ZOO).

Navodima revizije u svezi s utvrđenom krivnjom tuženika za štetu, tuženik pobija utvrđeno činjenično stanje, a revizijom se ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje jer se revizija može izjaviti samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. ZPP-a).

Utvrđenu visinu štete tuženik revizijom posebno nije pobijao.

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 18. travnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.