Gž-706/2014-8 · Županijski sud u Rijeci

Posl.br. Gž-706/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Brankice Malnar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.-A. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. Š. iz odvjetničkog društva F. i Š. iz Z., protiv tuženice A. F. iz I., V., zastupane po punomoćniku Đ. P., odvjetniku iz G., rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Opatiji posl. br. P- 537/11 od dana 26. veljače 2013. god., u sjednici vijeća održanoj dana 01. listopada 2014. god.

p r e s u d i o j e

I. Uvaženjem žalbe tužitelja p r e i n a č u j s e presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. P- 537/11 od dana 26. veljače 2013. god. te sudi:

Utvrđuje se da 1. etaža 268/1000, stan br. III crveno na prvom katu i pomoćni prostor površine 152,95 m 2 upisan u z.k.ul. br. ... poduložak ... k.o. V. i 2. etaža 151/1000, stan br. V crveno u potkrovlju, površine 85,85 m2 upisane u z.k.ul. br. ... poduložak ... k.o. V. koji se sastoje od kčbr. ... kuće dvorišta i šume od 1014 i kčbr. ... vinograda od 460 m2, predstavlja bračnu stečevinu bračnih drugova A. F. iz O., OIB ... i Ž. F. (JMBG ...) preminulog 06. listopada 2008. god.

Utvrđuje se da ½ idealnih dijelova nekretnina 1.etaža 268/1000, stan br. III crveno na prvom katu i pomoćni prostor površine 152,95 m 2 upisan u z.k.ul. br. ... poduložak ... k.o. V. i 2. etaža 151/1000, stan br. V crveno u potkrovlju, površine 85,85 m2 upisane u z.k.ul. br. ... poduložak ... k.o. V. koji se sastoje od kčbr. 847 kuće dvorišta i šume od 1014 i kčbr. 849 vinograda od 460 m2 predstavlja imovinu bračnog druga Ž. F. (JMBG ...) preminulog 06. listopada 2008. god.

Tuženica A. F. dužna je trpjeti upis prava suvlasništva na ½ dijela nekretnina 1. etaža 268/1000, stan br. III crveno na prvom katu i pomoćni prostor površine 152,95 m 2 upisan u z.k.ul. br. ... poduložak ... k.o. V. i 2. etaža 151/1000, stan br. V crveno u potkrovlju, površine 85,85 m2 upisane u z.k.ul. br. ... poduložak ... k.o. V. koji se sastoje od kčbr. ... kuće dvorišta i šume od 1014 i kčbr. ... vinograda od 460 m2, za korist Ž. F..

Nalaže se tuženici da tužitelju isplati troškove postupka u iznosu od 35.650,00 kn u roku od 15 dana dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u preostalom iznosu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nekretnina odnosno ½ dijela nekretnine: 1. etaža 268/1000, stan br. III crveno na prvom katu i pomoćni prostor površine 152,95 m 2 upisan u z.k.ul. br. ... poduložak ... k.o. V. i 2. etaža 151/1000, stan br. V crveno u potkrovlju, površine 85,85 m2 upisane u z.k.ul. br. ... poduložak ... k.o. V. koji se sastoje od kčbr. ... kuće dvorišta i šume od 1014 i kčbr. ... vinograda od 460 m2, predstavlja bračnu stečevinu bračnih drugova A. F. iz O., OIB ... i Ž. F. (JMBG ...) preminulog 06. listopada 2008. god. odnosno da ½ dijela te nekretnine predstavlja imovinu Ž. F. (JMBG ...) preminulog 06. listopada 2008. god., te da bi ovdje tuženica bila dužna trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ½ dijela nekretnine. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 21.875,00 kn dok je ponovno zasebnom točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("N.N." br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 i 25/13, u daljnjem tekstu ZPP)

U podnesenoj žalbi u bitnome navodi da je pogrešno utvrđenje suda o faktičnom prestanku bračne zajednice tuženice i pok. supruga prije stjecanja sporne nekretnine. Tvrdi da sama činjenica života bračnih drugova na različitim adresama ne znači prestanak braka. Osim toga tuženica da je korisnica obiteljske mirovine iza pok. supruga čime da se negira tvrdnja o faktičnom prestanku bračne zajednice. Tvrdi i da nije dokazano da bi tuženica vlastitim sredstvima kupila sporne nekretnine jer da su ugovori o kupoprodaji, kojima kćer tuženice dokazuje stjecanje sredstava koja je navodno posudila tužiteljici za kupnju tih nekretnina sklopljeni nakon isplate kupoprodajne cijene.

Predlaže uvaženje žalbe i preinačenje pobijane presude usvajanjem tužbenog zahtjeva ili njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje i predlaže se njezino odbijanje.

Žalba tužitelja je osnovana.

Prvostupanjski sud utvrdio je da je tuženica predmetne nekretnine kupila vlastitim sredstvima nakon faktičnog prestanka braka s pok. Ž. F.. Prihvaćanjem iskaza tuženice i njezine kćeri zaključio je da je tuženica 2000. god. odnosno 2001. god. napustila bračnu zajednicu tako da se iz S. B. preselila u R. gdje da je do kupnje tih nekretnina živjela kao podstanar. Daljnje je utvrđenje suda da je tuženica sporne nekretnine kupila iz vlastitih sredstvima i to ušteđevine u iznosu od 10.000,00 EUR-a, iz sredstava kredita u iznosu od 50.000,00 EUR-a te posuđenog iznosa od kćeri od 50.000,00 EUR-a. Kćer tuženice da je imala ta sredstva od prodaje nekretnina u svom vlasništvu.

U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je predmetnu nekretninu kupila tuženica na svoje ime dana 09. veljače 2005. god. za iznos od 110.000,00 EUR-a te da je iznos od 10.000,00 EUR-a isplaćen na ime kupoprodajne cijene prije sklapanja tog ugovora (po predugovoru), za iznos od 50.000,00 EUR-a ugovorena je isplata do dana 15. veljače 2005. god. dok je za preostali iznos od 50.000,00 EUR-a ugovorena isplata najkasnije do dana 01. svibnja 2005. god. Nije sporno ni da je tuženica dana 07. veljače 2005. God. sklopila ugovor o kreditu i sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava za iznos od 77.530,00 CHF kao i da su predmetne nekretnine kupljene za vrijeme formalnog trajanja braka s pok. Ž. F.. Sporno je da li je bračna zajednica faktično prestala u vrijeme kupnje tih nekretnina odnosno da li kupljene nekretnine predstavljaju posebnu imovinu tuženice.

Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza izveo je pogrešan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Pravilnom analizom posredno i neposredno izvedenih dokaza uz primjenu odredbe čl. 373. a ZPP-a ovaj žalbeni sud utvrdio je osnovanim tužbeni zahtjev.

Budući da je tuženica u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora formalno bila u braku s pok. Ž. F. ona bi trebala dokaza da je bračna zajednica faktično prestala. Iako ona i njezina kćer u iskazima tvrde da je bračna zajednica prestala 2000. god. odnosno 2001. god. te njihove navode ne bi opravdavale činjenice utvrđene materijalnim dokazima, to što je pok. Ž. F. sudužnik i protivnik osiguranja po ugovoru o kreditu sklopljenom dana 10. veljače 2005. god. odnosno činjenica da je tuženica utvrđena korisnicom obiteljske mirovine iza pok. Ž. F., a nakon njegove smrti.

Osim toga iz uvjerenja o prebivalištu (lista 71. spisa) proizlazilo bi da je tuženica promijenila mjesto prebivališta tek dana 10. 03. 2005. god., nakon kupnje sporne nekretnine, međutim kako tuženik ne osporava da je ranije otišla iz S. B. u R. valja zaključiti da je promijenila samo mjesto boravišta. Promjena mjesta boravišta ne znači prestanak bračne zajednica, kako to pravilno ističe i tuženik u žalbi jer ostali dokazi upućuju na drugačiji zaključak.

Tuženica i njezina kćer su osobno zainteresirane za ishod ovog postupka pa nisu postojali ni zakonski uvjeti za prihvaćanje svih njihovih navoda, posebno u situaciji kada su ti navodi protivni sadržaju materijalne dokumentacije.

Pravilnom analizom svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ovaj žalbeni sud utvrdio je da su tuženica i njezin sada pok. suprug bili u bračnoj zajednici (ne samo formalnoj već i faktičnoj) u vrijeme kupnje sporne nekretnine.

Prema odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona ("NN" br. 116/03, 17/04, 136/04, 165/05, u daljnjem tekstu ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme kupnje nekretnine, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine dok je vlastita imovina bračnog druga (čl. 253. st. 2. ObZ-a) imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248.ObZ-a (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Odredbom čl. 249. st. 1. ObZ-a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

Pravilnom primjenom tih odredbi zakona nije prihvatljivo ni utvrđenje suda prema kojemu predmetna nekretnina predstavljaju posebnu imovinu tuženice.

Tuženica nije dokazala da bi sredstva za kupnju stana u iznosu od 110 000,00 EUR-a bila njezina posebna imovina. Da je i imala ušteđevinu u iznosu od 10.000,00 EUR-a kao što tvrdi, ta ušteđevina ne bi predstavljala njezinu posebnu imovinu. Ta sredstva ušteđevine bila bi posebna imovina kada bi tuženica dokazala da ih je stekla na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ-a, što nije učinila.

Nisu opravdane ni tvrdnje o iznosu dobivenom darovanjem kćeri A. F. (50.000,00 EUR-a) jer tuženica nije dokazala da bi njezina kćer u vrijeme kupnje spornog stana, odnosno dospijeća plaćanja (od dana 09. veljače do dana 01. svibnja 2005. god.) imala taj novčani iznos. Navodi tuženice i njezine kćeri o stjecanju sredstava prodajom nekretnina ne mogu se prihvatiti istinitima jer iz materijalnih dokaza proizlazi da je ta prodaja izvršena nakon dospijeća plaćanja za sporne nekretnine.

Uvidom u priložene ugovore o kupoprodaji utvrđeno je da je A. F. prodala svoje nekretnine dana 12. lipnja 2006. god. (poslovni prostor), dana 27. prosinca 2007. god. (poslovni prostor) i dana 21. prosinca 2010. god. (stambeni prostor). Isplata po tim ugovorima u korist prodavateljice izvršena je u vrijeme sklapanja ugovora ili nakon toga, a dio iznosa uplaćen je u korist Porezne uprave na ime podmirenja duga. Budući da je tuženica bila obvezna temeljem ugovora o kupoprodaji kojim su kupljene sporne nekretnine, isplatiti kupoprodajnu cijenu do dana 01. svibnja 2005. god. (čak ni ne tvrdi da bi dio iznosa uplatila kasnije) valja zaključiti da joj njezina kćer nije mogla posuditi taj iznos jer tih novaca nije imala u to vrijeme.

Ni sredstva kredita podignutog za vrijeme trajanja braka, iako glase samo na ime tuženice ne predstavljaju posebnu imovinu ni u situaciji kada otplatu vrši isključivo tuženica. Za istaknuti je da bi se eventualna isplata, djelomični povrat tih sredstava nakon prestanka braka mogao prosuđivati tek kroz obveznopravni zahtjev.

Iz navedenih razloga, primjenom pravila o teretu dokazivanju iz čl. 7. i 221. a ZPP-a, valjalo je utvrditi da tuženica nije dokazala da bi sporne nekretnine predstavljale njezinu posebnu imovinu. Stoga je primjenom pravne pretpostavke o bračnoj stečevini iz čl. 248. ObZ-a te odredbe o suvlasništvu bračnih drugova iz čl. 249. ObZ-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka te u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, priznati tužitelju opravdane troškove postupka. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kn po tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("N.N." br.148/09 i 142/12, u daljnjem tekstu Tarife), zastupanja na ročištima održanim dana 16. siječnja 2011. god., 10. listopada 2011. god., 28. studenog 2012. god. i 18. veljače 2013. god po tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od po 5.000,00 kn odnosno ukupno 20.000,00 kn po tbr. 9. t. 2. Tarife, PDV na iznos potraživanja od 15.000,00 po stopi od 23 % što iznosi 2.450,00 kn te na iznos potraživanja od 10.000,00 kn po stopi od 25 % što iznosi 2.500,00 kn, troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 5.700,00 kn (2.850,00 x 2). Sukladno tom utvrđenju tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 35.650,00 kn. Ostali troškovi koje potražuje tužitelj, a koji se odnose na sastav podnesaka nisu mu priznati jer nisu bili nužni za vođenje ove parnice. Tužitelj je već u tužbi trebao iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji osnovanost svojih tvrdnji. Nije mu priznat ni trošak poreza na dodatnu vrijednost po stopi od 25 % (iznad 23%) za poduzete radnje prije dana 01. ožujka 2012. god. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, dana 01. listopada 2014. god.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivan Vučemil

OPĆINSKOM SUDU U OPATIJI

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.